Vratari su bili Kelava i Lončarić, glavni desni bekovi Vrsaljko i Tomečak, lijevi Ibanez i Pivarić, dok su na stoperskim pozicijama najviše dvoboja, redom, odradili Vida, Tonel, Šimunić, Cufre, Bišćan… Ta je zvučna posljednja defenzivna linija, koju su s klupe Dinama vodili Krunoslav Jurčić i njegov nasljednik Ante Čačić, najčvršća u povijesti hrvatskog nogometnog prvenstva. U sezoni 2011./12. klub iz Maksimira je postao prvak s čak 21 bodom viška ispred drugoplasiranog Hajduka, a u 30 kola primio je tek 11 golova, što je fantastičnih 0,37 po susretu.
Nikad ni prije, ni kasnije u eliti nije primao manje, no možda će 34. prvenstvo Hrvatske donijeti promjenu na ljestvici rekorda. U startnih 15 kola SHNL-a 2024./25. Rijeka je primila tek pet golova u 15 utakmica, što je rekordno niski prosjek od 0,33 gola po susretu. Sezonu je kao trener otvorio Željko Sopić bez primljenog pogotka u prva dva kola, dok je u sljedećih 13 njegov pomoćnik, koji je postao i njegov nasljednik, Radomir Đalović, devet dvoboja odradio bez primljenog gola. Dva je Rijeci zabila Lokomotiva, po jedan Dinamo, Varaždin i Osijek.
Ono što zvuči pomalo nevjerojatno jest činjenica da je prvi čuvar mreže Rijeke, nakon 1. kola (branio Josip Posavec) neizostavni Martin Zlomislić, s 18 ukroćenih pokušaja suparnika tek deseti vratar SHNL-a po broju obrana ove sezone!? Predstavnici čak osam klubova su ispred njega (Gorica ima dvojicu, Banića i Radoševića), dok su iza samo momci iz Dinama. Logično, budući da je Nevistić branio na devet dvoboja (15 obrana), Zagorac na šest (8 obrana).
Deset puta je Zlomislić odlazio kući s posla preko vikenda s čistom mrežom, Oliver Zelenika iz Varaždina je drugi na ljestvici sa sedam. Kad ti čuvar mreže ima tako malo posla, a ti rušiš higijenske rekorde po čistoći svojih vrata, jasno je da defenziva funkcionira besprijekorno. I tu ima jedno vrlo zanimljiva stvar. Sopić i Đalović uvijek su izvodili obrane s četvoricom u liniji, a u 15 kola bilo je čak devet različitih kombinacija.
Najčešće su bile one sa Smolčićem kao desnim i Devetakom kao lijevim bekom, dok su se u centrali mijenjali Majstorović, Galešić i Radeljić. Najčešće je obrambena četvorka, u četiri odigrana kola, bila u sastavu Smolčić, Majstorović, Galešić, Devetak. Neobičnost je u tome što je Ante Majstorović iz Istre 1961 došao 9. srpnja, a Mladen Devetak, koji je također lani bio u Puli, iz Palerma otprilike mjesec dana kasnije.
Kad im pridodamo Zlomislića koji je do ove sezone u karijeri upisao deset prvoligaških nastupa na riječkim vratima (u klubu je od 2021.) doima se frapantnim da rekorde ruši posljednja linija u kojoj su trojica od petorice njeni novi članovi. Jasno je da obranu ne igra samo obrana, da su i vezni i napadači itekako zaslužni za prosječno riječko primanje gola u svakoj trećoj utakmici, ali rujevička defenziva je jasan primjer da se u nogometu puno toga može kad se hoće. Đalović je za uigravanje momaka u obrambenom dijelu igre svakako zaslužio barem glasan pljesak.
Djeluj lokalno, misli globalno. Riječani su u srijedu ušli kao sedma najčvršća obrana u svim elitnim rangovima Starog kontinenta, u prosjeku manje u svojim su prvenstvima manje primali tek gibraltarski Lincoln, bugarski Ludogorec, luksemburški Differdange, slovenska Olimpija, škotski Celtic i češka Slavia Prag.
Da, dobro ste primijetili, ispred je Rijekin kolovoški krvnik. Olimpija je od 2. do 47. minute na Stožicama u play-offu Konferencijske lige zabila Rijeci pet golova, u 45 minuta uspjela je napraviti nešto za što je hrvatskim prvoligašima trebalo 1350. Pet golova u SHNL-u, pet golova u Ljubljani, takav je omjer. Olimpija inače sjajno gura u prvenstvu, nakon 17 kola uvjerljivo je na vrhu, ali za razliku od Rijeke ipak ima jedan poraz, u listopadu je kod kuće izgubila od Kopra. Ide Zmajevima dobro i u KL, sedmi su na ljestvici u skupini i sigurno će nastaviti natjecanje i početkom 2025. godine.
