Nekidan je na nekoj društvenoj mreži službena Uefa objavila jedan video. Najava uzvrata Konferencijske lige, koja, kao, nikoga ne zanima. U prvom planu, kao glavni glumac, bio je presjek majstorija – Tonija Fruka. “Powered by guy from Rijeka…”
“Majstor malog prostora”, u slobodnom prijevodu glasit će prijevod isječka koji je vadio njegove minijature. Kao potvrda njegove vještine, znanja, veličine, ali doista i kao predskazanje uzvrata: Rijeka je prvi dio napustila s negativnih 2:3, ali s vjerom koju je dala igra, pristup, ideja, Fruk, društvo, ali i Victor Sanchez. Kojem je, konačno, Damir Mišković davno rekao, s obzirom na tridesetak bodova zaostatka u odnosu na Dinamo i borbu za obranu naslova: “Victore, Europa je naša priča…”
Razlog je jasan: Uefa više honorira nego HNL, bez obzira na obnovljena TV-prava. Računica je jasna, a stvarnost još i više: s naslijeđem duple krune, odnosno ideje gdje se ne može, ali i ne mora ništa dokazivati, Rijeci je “konfa” – “zlatna koka”. Sanchezu pak, koji je više upoznat s Europom nego HNL-om, s igračima koji znaju da u HNL-u ne mogu više, a ono najviše su ostvarili, s rosterom koji u ovome času ne može pratiti oba kolosijeka, a Europa još uvijek nudi senzaciju, priča doista nije imala alternativu: Rijeka, ova Rijeka, sa Sanchezom, Frukom i društvom, uz Miškovićevo zaleđe, karte su bačene na Konferencijsku ligu.
Koliko su u pravu, pokazalo je prvih 70 minuta na Stade de la Meinau. Rijeka nije stigla na izlet uz vino i sir, već suprotstaviti se Strasbourgu, osmoplasiranoj momčadi Ligue 1, ispred krcatih trideset i nešto tisuća gledatelja, kao dokaz da toj momčadi KL nije “neko tamo” natjecanje. Društvu koje vrijedi gotovo 300 milijuna eura, društvu koje želi dalje. Rijeka, ova Rijeka, u prvom je dvoboju parirala, i to jako dobro, a mnogi su čekali uzvrat kako bi “razotkrio karte”. No, uzvrat je – potvrdio Rujevicu, na istoku Francuske “Fiumani” su pokazali da velike utakmice mogu igrati u kontinuitetu. Vođeni Tonijem Frukom, koji potvrđuje američku vizu, navođeni stručnim stožerom, poveli su i držali Francuze u šahu, no umjesto mata, pa i pata (čitaj: produžeci), stigla je kontra i izjednačenje i kontra-mat…
Vukla se nada do kraja, no prijateljica noći prešla je u francuski tabor, ali pritom nije mogla izbrisati dojam: ova Rijeka nije se predala, već je u 180 minuta pokazala da želi, može i zna, i to kontra višestruko kvalitetnijeg suparnika. Ispali su, ali s “dotom” povijesnog europskog ostvarenja, starog 46 godina, uz dvije partije na kojima se može samo zapljeskati. Baš zbog toga, HNL nije i ne može biti riječko mjerilo. Rijeku ove sezone treba suditi po Europi. A u Europi je, konačno, s krvi do koljena, od svih HR-klubova – izdržala najduže…
