Zašto im želimo krunu? Zbog čega je za hrvatski nogomet dobro da prvak bude…
RIJEKA
Rijekina priča slična je Napolijevoj, trijumf Partenopeia može biti inspiracija za Bijele.
– Probijajući se kroz mase do stadiona rekao sam – ako iznevjerimo ove ljude dugo ćemo to nositi sa sobom.
Tako je Antonio Conte opisao i pritisak i motiv s kojim je njegova momčad svladala Caglijari 2:0 i uzela krunu. Nitko ih nije vidio na tronu, na ljeto su ostali bez nekih od junaka titule 2023. posebice Osimhena, u siječnju usred utrke prodali Kvaratskheliju, imali posrtaje, ali na kraju oni su pobjednici.
Rijekina titula bila bi najveće čudo u povijesti SHNL-a, a tako je blizu. Postala bi prvi hrvatski klub nakon Dinama i Hajduka o čijim se naslovima govori u množini, još jednom bi prekinula dominaciju Modrih i pokazala da nije u novcu sve. To su razlozi zbog kojih se i neutralni ljubitelji nogometa vesele riječkom skoku na tron. Kao i Conteu, najveće zasluge išle bi Radomiru Đaloviću, potom igračima predvođenima Tonijem Frukom. Scott McTominay je MVP Serie A i autor šampionskog gola škaricama, hoće li to Fruk biti u SHNL-u? Rijeka bi podigla grad na noge, puno bi joj to značilo prestižno i financijski, velike su šanse da bi se vratila u Europu, pa makar i preko Konferencijske lige te da bismo imali barem dva kluba ujesen Uefinim ligama.
DINAMO
Kakvu je Dinamo odigrao SHNL sezonu, koliko je malo u nju nogometnog uložio, dobro bi mu došao hladan tuš, prizemljenje i otrežnjenje da vidi kako i drugi mogu biti prvaci. Moglo bi mu to ujedno kao i “liga za bedaka” 2005. poslužiti kao lansirna rampa za bolju sutrašnjicu. Međutim, nikad pravi sportaš to ne bi potpisao, on uvijek želi biti pobjednik, a hrvatski nogomet veselio bi se naslovu prvaka Modrih zato što za razliku od ostalih kandidata imaju jak europski koeficijent i daleko veće šanse za još jedan plasman u Ligu prvaka. Imati klub u elitnom natjecanju bitno je za svaku državu. Radovali bi se i drugi klubovi, osim izravnih rivala, koji bi od toga dobili svoj dio financijskog kolača, a posebno bi za Dinamo to moglo značiti desetke milijuna eura više i još veći odmak od konkurencije po financijskoj moći.
Kako nas je navikao na titule na kraju nitko ne bi bio previše iznenađen da mu ovu suparnici “daruju”. To bi definitivno bio naslov prvaka za kojeg ne bi bilo najzaslužnijeg pojedinca. Svi su skupa u istoj kaši. Osim ako netko zabije za krunu i na taj način jednim pogotkom obilježi cijelu sezonu…
HAJDUK
Koliko se kod hajdukovaca nakupilo frustracija i gorčine nakon dvadeset godina, tituli Majstora s mora radovali bi se i mnogi neutralni navijači. Kao da i oni jedva čekaju vidjeti kakva će to fešta biti, hoće li proslaviti žešće i vatrenije nego u Napulju. Odlično bi bilo za hrvatski nogomet da se Hajduk vrati naslovima, pogotovo ako bi to značilo kvalitetniji i bolji klub u sljedećih dvadeset godina, koji će napraviti i postići više i za sebe i za cijeli nogomet u našoj zemlji. No, tek su treća opcija i definitivno bi ispala najluđa završnica kod nas ikad ako bi okončala s Hajdukom kao prvakom. Iako, finale bi u tom slučaju baš bio u stilu sezone u kojoj su se pretendenti za vrh s većom sigurnošću mogli pouzdati u kiks protivnika nego svoju pobjedu.
Hajduk danas ponovno djeluje kao klub u vječnoj tranziciji koji nikako da nogometno zaživi punom plućima i čija je i sljedeća sezona već upitna. Čudesan rasplet u nedjelju koji bi ga vinuo do krune mogao bi okrenuti sve. Ili barem puno toga. Iako bi prijetila opasnost i da postane zamka, da pomisle kako je sve dobro, a nije, i puno toga moraju mijenjati. Marko Livaja sigurno bi bio najzaslužniji, ali i Gennaru Gattusu išli bi komplimenti. Premda nije napravio moćnu i pobjedničku igru držao ih je po naponom do kraja. Na sve bi se gledalo drugim očima ako bi konačan rezultat bio – pehar u rukama kapetana Bijelih! Rijeci i Hajduku titula treba zbog ponosa, časti, sreće i mentalnog zdravlja, a Dinamu zbog love!
