Pred uskršnje blagdane Rijeka i Hajduk osjećaju Dinamov dah za vratom i ne može im biti svejedno. Hoće li ga uspjeti odagnati na gostovanjima u Puli i Varaždinu ili će postati još neugodniji? Modre borba za naslov prvaka ne stišće i ne čini nervoznima, nego hrani njihov predatorski gen.
To je najbitnije za Dinamo koji je izborio i drugu pobjedu od osam priželjkivanih pod vodstvom Sandra Perkovića, ovaj put i u nazočnosti Zvone Bobana. Mnogi su mislili da su bacili oružje u trnje, to se nije dogodilo, pa i dalje mogu maštati – što ako uspiju? Jesu li doista uključili šampionski mod pokazat će, međutim, tek sljedeće utakmice jer tri boda kod posljednjeg na ljestvici bila su očekivana. Iako je malo tko računao na rezultat 4:0.
Perković se vratio formaciji 4-1-4-1 koju je forsirao Fabio Cannavaro, no za razliku od nekih ranijih gostovanja uspostavili su kontrolu, rano zabili, dobro se kretali bez lopte, mijenjali pozicije, posebice Luka Stojković, čije su lopte prethodile prvom i drugom pogotku, diktirali zbivanja. Nastupili su s gardom prvaka, odlučno i dominantno, bili su gazde. S dva gola u kasnijoj fazi učinili su rezultat visokim. Međutim, pogriješili bi ako pomisle da je sad sve dobro te da će po inerciji doći i novi bodovi. Za kvalitetniji nogomet i veću uvjerljivost potrebna je bolja tehnička izvedba i brži protok, lopta je predugo bila kod mnogih igrača. Loš teren je donekle izgovor.
Sandro Kulenović zabio je prvi put od 15. veljače i ogleda s Goricom te proslavio burno jer značilo je svima, a njemu najviše, nakon što je od startera preko noći postao sporedna pričuva. S dva gola na kontu nije mu daleko niti vrh ljestvice strijelaca, a jednako je sretan s jednim bio i Kanga.
Šibenik se od starta borio, bio je angažiran uzeti što više “ničijih lopti”, ali igrao je korektno, bez žutog kartona. Nije imao ni sreće jer dotukao ga je nespretni autogol Santinija, pa je na kraju ispalo da se Dinamo prošetao kao i ujesen. Iako su pružali bolji otpor, a imali su i prigode za pogodak.
