Mazohizam je gledati Rijeku u Europi. Sedmu utakmicu zaredom nije pobijedila, a kakve li sramote – na vlastitom terenu matirali su ih Irci, koji igraju srčano, bore se i trče, ali igrački su toliko nemušti da bi se čovjek pitao koga oni uopće mogu svladati izvan svojih granica kad ne bi postojala Rijeka!?
Što je Rijeka bez Tonija Fruka vidjeli smo kad je bilo najskuplje, tek ekipa koja cijelu utakmicu nije u stanju stvoriti pravu priliku za pogodak protiv jednog od najslabijih mogućih suparnika. Jedina nada ostaje da će Fruk vjerojatno igrati u uzvratu, no kako će Riječani kad napravi transfer?
Za što ste vi “krvarili” godinu dana jedino je što se može pitati trenera Radomira Đalovića jer ako se poslužimo njegovom retorikom, ona do srži ogoli besmisao europskog nastupa Bijelih s Rujevice, kojima bi izdanje s Ludogorecom bilo dovoljno da eliminiraju Shelbourne, a ovako im prijeti Hajdukova sudbina iz noćne more. Ispadnu li od ove momčadi neće sve biti gotovo jer ostat će im još jedna šanse protiv rivala istog ranga, ali to će biti blamaža ne samo kluba, nego i SHNL-a.
Većina igrača koje je Rijeka ljetos dovela asocira na one iz 2022. koji su je bacili na dno prvenstvene tablice i to nikako nije dobar znak. Djelovala je prazno kao potrošena baterija, skromni Irci lakoćom su se branili, nisu se ni oznojili, a domaćinu nisu dopustili šansu. Akcije Bijelih bile su bez ideje i dobrog pasa, Shelbourne je s peticom u obrani pokrio teren po širini i nije dopuštao lagane proboje po krilima, Oreč je inzistirao, ali uvijek bi netko bio u pratnji. Kao dar s neba stigla je pogreška vratara Steela i poklonjen kazneni udarac, ali što je to vrijedilo kad su gosti, čim su malo dignuli glavu i krenuli igrati, prvo poravnali, pa poveli i dobili. A tako su zapravo malo igrali…
Đalović ima nevjerojatno statistiku, niti šest put nije dobio europsku utakmicu, a od toga je četiri izgubio. Normalno bi bilo da hrvatski prvak matira irskog gdje god se nađu, tako i u Dublinu, no nakon viđenog bit će to pothvat. Rijeka nema ni sreće sa sudačkim kriterijem jer igranje rukom Radeljića u Razgradu bio je kazneni udarac, ruke gostiju na Kvarneru nisu, no na to se nemaju pravo izvlačiti. Krivica je jedino na družini s Rujevice. Od prvaka do takvog posrtaja kratak je put, ostalo im je da se iskupe i izvade kako god znaju jer ako bi na kraju ostali bez jeseni u Europi, to bi bila havarija povijesnih razmjera, a svakim novim porazom samopouzdanje će biti sve manje.
