Nogometaši Rijeke s 13 pogodaka primljenih u dosadašnjih 28. kola SuperSport HNL-a druga su najuspješnija momčad, odnosno imaju treću najuspješniju sezonu po broju primljenih pogodaka otkako se igra Hrvatska nogometna liga.
Rekordi u čak dvije sezone do sada pripadaju Dinamu, momčad iz Maksimira u dvije je sezone zaredom, sada već davne 2010./11. i 2011./12. do 28. kola primila svega 11 pogodaka, a još jednom uspjeli su primiti svega 13 pogodaka (u sezoni 2019./20.), koliko ih je do danas primila i “squadra” s Kvarnera. Dinamu, kao najuspješnijoj hrvatskoj momčadi svih vremena, i koja je k tome godinama bila i u milosti nekih drugih struktura koje nisu isključivo vezane uz igrače i sami nogometni teren, takve se stvari pretpostavljaju, no kada je Rijeka u pitanju taj statistički podatak je itekako vrijedan spomena.
Iznimno mali broj pogodaka koje je kapetan Martin Zlomislić ove sezone primio u ligaškoj karavani još više dobiva na važnosti ako se zna da je, od brojnih igrača koji su nakon kraja prošle sezone i tijekom ove napustili redove Rijeke, dobar dio njih iz posljednje linije.
Krenimo redom, nakon posljednjeg kola prošle sezone, u kojoj je trener Željko Sopić pred sam kraj posustao u borbi za naslov prvaka i u konačnici porazom u finalu Kupa ostao bez ikakvog trofeja, dva iskusna stopera napustila su redove Bijelih. Riječ je, dakako, o Emiru Dilaveru i Mateju Mitroviću, dvojici igrača reprezentativnih kalibara kojima u konačnici nisu produženi ugovori te su kao slobodni igrači napustili Kvarner. Prvi se skrasio u Beču i oprostio od profesionalnog nogometa ponukan ozljedom i nostalgijom za domom i obitelji koja je sve više uzimala danak, drugi je završio u katarskom Al Ahliju nakon što je i više nego pošteno odradio svoju drugu dionicu u plavo-bijelom dresu.
I dok se dobar dio navijača prošlog ljeta brinuo što klub nije produžio suradnju s, kako je to trener Sopić kazao jednom, dvojicom od četvorice najboljih stopera lige, Rijeka je kao zamjenu za njih dovela još jednog igrača i bogatim iskustvom, Antu Majstorovića. Popularni Majstor se, nakon što je već neko vrijeme bio na radaru Raić Sudara i riječke sportske struke, konačno odlučio prijeći s “one strane Učke” i vrlo brzo postati neizostavni član prve momčadi te jedan od lidera nove, granitne obrane Rijeke.
Majstorovića je, pak, u Rijeci dočekala druga najbolja polovica stopera hrvatske lige, Niko Galešić i Stjepan Radeljić. Mirni na lopti, spremni preuzeti rizik i izaći s loptom u nogama iz svoje polovice, riječki stoperski duo sjajno se nadopunjavao u zajedničkoj igri, baš kao što je i Majstorović zaigrao kao da je tu već godinama.
Njih trojica na svojim su “leđima”, naravno uz obilatu pomoć cijele momčadi i vratara Zlomislića, iznijeli teret prve polusezone bez poraza i sa svega osam primljenih pogodaka. I dok su, nakon zimske rasprodaje tri izrazito bitna igrača, od čega su dva bila iz srca obrane, (desni bek sa stoperskim sklonostima i kapetan Smolčić te dokapetan Galešić) svi očekivali sunovrat riječkih nadanja i ambicija, Đalovićevi puleni su nastavili istim tempom, ako ne i bolje! Mile Škorić već je duže vrijeme ozlijeđen, no pomogao je onda kada je bilo najpotrebnije (dok je Radeljić bio ozlijeđen), a Bruno Bogojević na desnom beku vrlo dobro je odradio Smolčićevu rolu dok se čekalo ozlijeđenu zimsku akviziciju, Antu Oreča.
Bijeli su u osam kola nastavka primili svega pet ligaških pogodaka što (ili šest u ukupno deset dvoboja, uključujući i dva Kup ogleda), uz sve navedene probleme, odlaske i rošade znači da momčad itekako ima zadane konture, da je Đalović obranu ustrojio po načelima u kojima se poštuju svi unaprijed dogovoreni zadaci i gdje nema – soliranja. Uostalom, takav je i ostatak momčadi – sinergija i momčadski duh koji krasi ovu ekipu mogao bi biti jezičac na vagi šampionskih ambicija.
Ako u cijeloj toj izuzetno uspješnoj “obrambenoj” priči nekog treba posebno istaknuti, nepravedno bi bilo zaobići dvojicu obrambenih igrača, Antu Majstorovića koji imponira mirnoćom, iskustvom i kapetanskim reakcijama na terenu na kojem nije bio u svega tri ligaška ogleda od početka sezone i, naravno, kapetana i vratara Martina Zlomislića kojeg je samo potres mozga u Splitu (i izostanak u prvom kolu) spriječio da ove sezone nema isti broj ligaških minuta koliko ih je do sada ukupno i odigrano – službenih 2520 uz još barem sat vremena sudačkih nadoknada.
