Prije godinu dana Damir Mišković naveliko je pregovarao o prodaji Rijeke. Sezona u koju je uložio završila je s dva druga mjesta, u prvenstvu i Kupu, razočaranjem i dugovima. Dok su navijači izvjesili poruku “Sljedeće godine u ovo doba bit ćemo prvaci”, klub se još jedanput našao na raskrižju s golemim pitanjem kako dalje.
– Svi igrači su na prodaju osim Fruka, oko njega ćemo graditi ekipu za sljedeću sezonu – kazao nam je početkom lipnja 2024. I apostrofirao golemu dvojbu:
– Koga da dovedem za trenera?
Godinu kasnije Mišković je riječki Napoleon. Veliki vođa i pobjednik. Trijumfator. Unovčio je Pašalića, Ivanovića, Hodžu, Pjacu, Krešića, Obregona, Smolčića, Labrovića, Galešića… Što na ljeto, što u siječnju uzeo je na njima 20 milijuna eura, posložio momčad oko Tonija Fruka i donio Rijeci drugi naslov prvaka! Da je sanjao sam, ne bi vjerovao. Uzeo je lovu i titulu, što bi rekli ovce i novce. Prekršio je sva nepisana nogometna pravila o dobrom upravljanju klubom i pripalo mu je sve.
Prodao je igrače na ljeto i na zimu kad su bili prvi na tablici, Niku Galešića čak izravnom suparniku za naslov prvaka, smijenio trenera uoči europske utakmice, postavio početnika bez licencije, koji je putem polagao da bi dobio papire, povisio cijenu ulaznica što je smanjilo broj gledatelja… U školi nogometnog menadžmenta rekli bi mu: sjedi, jedan! To se tako ne radi. Nikad nećeš biti uspješan! Ali travnjaci SHNL-a ocijenili su ga s čistom peticom!
Damir Mišković prevario je sustav, dogme i uvriježene postulate kojima se vode vrhunski predsjednici, međutim ništa nije činio napamet, imao je prije svega viziju Rijeke kao stabilnog kluba. To mu je najvažnije, ali je i znao posložiti momčad koja može iskoristiti šansu ako se ukaže. Na kraju postao je prvak kakvog nema na svijetu!
Kad je Rijeka 2017. u Varaždinu svladala Dinamo i osvojila dvostruku krunu, Zdravko Mamić je kazao:
– Ovo ste vidjeli sad i nikad više.
Dodajući da je “sezona bila čudesna i vraća vjeru u hrvatski nogomet”. Koliko god Mamić bio moćan i prijetio novom dominacijom Dinama, Mišković je imao odgovor:
– Ponovno ćemo biti prvaci!
Osam godina kasnije Rijeka je na tronu, s dvostrukom krunom, isto kao 2017. Razlika je što Mamić to sada može promatrati jedino iz susjedne države. Odnosi u hrvatskom nogometu ozbiljno su se promijenili. Nema takvog tko će u četvrtak kazati: “Ovog više nikad neće biti”.
Mišković ima 60 godina. Već 13 je predsjednik Rijeke. Odlaskom Talijana Gabrielea Volpija njegova je obitelj jedini vlasnik. Koliko je u Hrvatskoj teško biti vlasnik nogometnog kluba mogu posvjedočiti svi koji su to iskusili. Mišković je daleko najbolji. Čovjek koji je dokazao da unatoč svim problemima te u nekim fazama minusima na računu i u našoj zemlji najbolji može biti klub kojim upravlja privatni kapital. S time je kompletan hrvatski nogomet učinio boljim.
Slušali smo proteklih godina u Rijeci dosta kritika na njegov račun. Iz raznih razloga, nikad nam se to nije činilo racionalnim i uvijek smo se pitali zašto tolika destrukcija. Damir Mišković je osoba kojoj bi svatko tko voli Rijeku trebao pljeskati, pljeskati… I ne stati. Nogomet na Kvarneru digao je iz gliba, iz ralja stečaja i tavorenja na dnu tablice izgradio je osvajače. U njegovoj eri osvojeno je osam trofeja, Rijeka nikad ni približno nije bila toliko uspješna!
Nije išao na sve ili ništa. Znao je da Rijeka mora živjeti i nakon što se stiša slavlje, sanirati dugove i stati na čvršće noge. Ali niti jednog trenutka nije gubio nadu, jer da jest, ne bi doveo veterane Škorića i Čopa kako bi pomogli mlađim momcima. Dinamovo i Hajdukovo glavinjanje davali su šansu.
No, nije samo nadmudrio zlatna pravila o stvaranju ekipe za prvaka nego je odbacio i neke svoja stara. Djouahri i Selahiju istječu ugovori, ali dopustio im je igrati. Nekad kad su u istom statusu bili Mitrović i Lešković, poslao ih je trenirati sa strane dok Mitrović nije potpisao, a Lešković se prodao u Dinamo. Nagrada je golema. Govore to i njegove suze, a nakon svega i ovacije na Korzu. Predsjedniku koji ih je zaslužio!
Radomira Đalovića doživjeli smo kao izbor iz nužde. Kad je baš htio smijeniti Željka Sopića i pitao se: koga? No, Đalović unatoč tome nije bio slučajan odabir. Mogao je uzeti i nekoga drugog iz riječkog bazena ili Hrvatske, ali temperamentnom Crnogorcu iz kojeg šikljaju energija i vatra najviše je vjerovao.
– To što smo napravili je nemoguće – govorili su nam nakon podignutog pehara ljudi iz kluba.
Da, učinili su čudo. Netipični su prvaci. Drugačiji od drugih. Najveće čudo u povijesti HNL-a, kad se pogleda vremenska crta zbivanja. Dinamo i Hajduk sami su se uništili, ali to Rijeku nije briga. Bila je spremna prigrabiti ponuđeno. Bilo je u tome sreće, ali zašto Mišković ima toliko sreće? Očito je zna izazvati.
Još da mu Grad Rijeka i Riječani dopuste gradnju stadiona na Kantridi pod realnim poslovnim uvjetima, gdje bi mu bio kraj? Možda bi naslovi stizali u seriji. Ovako, pred Miškovićem su novi izazovi, ponovno slaganje ekipe za Europu i SHNL.
