Rijeka je izgubila od Strasbourga, stručnjaci seciraju što se moglo bolje, ali prva rečenica mahom su komplimenti jer je bila hrabra, čak drska, kako se od naših klubova rijetko viđa. Padali su predstavnici Petice, pa i daleko veća imena poput Chelseaja na Maksimiru, međutim da netko iz SHNL-a odigra tako ofenzivno te igrački toliko napravi, s energijom i rizikom, impresivno je i ostavlja dojam. Iako nipošto ne treba gajiti kult poraza.
Rijeka se nije branila pa iz kontre zabila, protivnik nije imao posjed 65 ili 70 posto, dominaciju u udarcima, kornerima i superiornost po broju akcija u kaznenom prostoru. Kao da smo gledali jako dobru utakmicu Ligue 1 ili Bundeslige, momčadi koje ne dijeli veliki jaz na tablici, Bijeli s Kvarnera prikazali su se poput ekipe iz Petice. Točno je da su gosti demonstrirali više individualne kvalitete i talenta, posebice veću brzinu u protoku lopte, ali domaćin je uporno držao presing, nije im dao komocije nimalo, a u završnih dvadesetak minuta, kad bi obično SHNL-ovcima padala snaga, nošeni tribinama, silnim entuzijazmom i samopouzdanjem, stisnuli su Francuze u žrvanj, centimetri su ih dijelili od boljeg rezultata. Znali smo da Rijeka radi svoje, ali u četvrtak je na Rujevici poslužila vrhunski pinot noir.
Strasbourg je osmi u francuskom prvenstvu, a Dinamo je 27. studenoga potučen od Lillea 4:0, koji drži šestu poziciju, pa je utakmica u četvrtak pobudila potrebu za usporedbom. Ključna je razlika što se Rijeka dobro spremila za Europu, dala maksimum i predstavila se s onom stvari. Dinamo je na sjever Francuske stigao položenog oružja i prije nego što je izašao na teren, bez kvalitetne koncepcije i psihologije. Djelovao je kao da bi potpisao što manju štetu, a zateturao je čim je prvi put s više igrača prešao centar i primio gol u 21. minuti. Rijeka je matirana već u drugoj, međutim nije se pokolebala, dok su Modri sretni što je protivnik stao na četiri.
Lille je protiv Dinama, koji ima kvalitetnije igrače nego Rijeka, što je krucijalna napomena, djelovao toliko moćno da je ostavljao dojam kao da se ruga, a Strasbourg je grčevito branio minimalnu pobjedu i ne može biti spokojan pred uzvrat, bez obzira na to što je sada još veći favorit i vjerojatno 99 posto ljudi očekuje da će ući u četvrtfinale. Odgovor zašto u liku je trenera: Victor Sanchez vs. Mario Kovačević. Španjolac koji je imao ozbiljnu karijeru igrajući u Real Madridu, s Deportivom i vrlo zapaženo u Ligi prvaka, i Hrvat kojem su međunarodne arene još uvijek daleke i strane te ne znaš je li više impresioniran ili se boji. Nesigurnost je prenio na momčad koja je odigrala serijal slabih utakmica, da bi popravila dojam točno kad smo to i očekivali za takav mentalni sklop – kad više nije imala što izgubiti, stigavši u Genk s minusom od dva pogotka. Dvoboj Genka i Freiburga također govori da su plavi s drugačijim mindsetom mogli osjetno više.
Mario Kovačević osvojit će SHNL, napravio je u utakmicama domaćeg prvenstva igrački iskorak i na tome zaslužuje čestitke, ali za budućnost najmanje je jednako bitno što je dobio savršenu europsku školu. Jednu je platio Dinamo, čiji je koeficijent s 56.000 pao na 46.500, s 38. pozicije na diobu 54., a koeficijent je u današnje doba za klubove iz malih država jedna od najvažnijih imovina, no aktualni ga i dalje drži iznad vode, a drugu ima besplatno, udijelio mu ju je Sanchez: smjernice za sljedeći izlazak u Europu.
Pritom Rijekina izvedba nije samo pouka iz kuraže i zadaće da se provodi vlastita igra tko god da je protivnik, što smo od Kovačevića od prvog dana očekivali, nego i dodatno upozorenje na probleme. Ginula je i forsirala svoje, ali je patila jer prednji pogon, veza i napad nisu dovoljno dobro odrađivali neke aspekte defenzivne faze, a obrana je u prvom poluvremenu bila prenisko pa su gosti nakon izlaska iz presinga lako kreirali šanse zbog golemih rupa u međuprostoru. Kompaktnijim izdanjem u nastavku dali su im daleko manje gušta, funkcionirala je i zamka zaleđa, a gol su primili iz pogreške. Isti jadi u Europi prate i Dinamo pa ima o čemu razmišljati. Pritom Rijeka nije mogla ponuditi brza krila koja bi itekako pomogla, a Modri ih posjeduju.
Za prekomjerni respekt koji su Zagrepčani pokazali prema protivnicima primjerenije bi bilo da su se povukli u bunker formacije 5-4-1, kao često ranijih sezona, ali to bi značilo da se ponovno odustalo od sebe i svojeg rada. Kovačević je postavio sustav 4-3-3, formalno ofenzivan s Mikićem i Perezom-Vinlöfom na bekovima, a znao je da će se braniti. Nije ih bilo ni u obrani ni u napadu. Sanchez je pokazao kako se vjeruje u sebe i momčad, ali da bi to imalo smisla mora se raditi kvalitetan posao. Ako će ljudi koji znaju što je vrhunski nogomet, kao što su Zvonimir Boban i Sanchez, promijeniti paradigme SHNL-a, tome se veselimo. Značit će da će naši klubovi igrati konkurentnije.
Na kraju i nekoliko brojki kao usporedba nastupa Rijeke sa Strasbourgom i Dinama u Lilleu, pritom poštujemo da i domaći teren igra ulogu, ali kakvi su Modri bili kod kuće s Betisom, Celtom ili Genkom, nije im pomogao.
Rijeka je imala posjed 50 posto, Dinamo 36 posto, Rijeka je napravila pet velikih šansi i uputila 19 udaraca, od toga osam unutar okvira, Dinamo niti jednu prigodu i šutirao je tek tri puta mimo gola, Bijeli su imali 35 dodira u protivničkom šesnaestercu, prema 19 suparnika, a Modri samo sedam, Lille 41. Dinamo se hvali kako je u međusobnim susretima s Rijekom osvojio sedam bodova, to samo baca dodatno negativno svjetlo na njegov europski opus.
