Prošlogodišnje europsko iskustvo toliko je obilježilo nogometaše Rijeke koji su, nakon debakla protiv Olimpije, toliko dobro reagirali da su u konačnici, devet mjeseci kasnije, slavili dvostruku krunu, titulu naslova prvaka i osvajanje Rabuzinova Sunca.
Poraz u Razgradu protiv bugarskog prvaka Ludogoreca ni po čemu ne može stati u istu rečenicu, svaka slučajnost prestaje s konačnim rezultatom oba dvoboja, neriješenim ishodom na Rujevici i porazom Rijeke na gostovanju u uzvratu.
Lako je sada biti general poslije bitke i za poraz okriviti trenera Radomira Đalovića koji je možda (pre)oprezno ušao u oba susreta, a krenuo mijenjati tek nakon što je bilo jasno da momčad teško može odgovoriti i anulirati vodstvo s onakvom igrom i onim igračima terenu, može se okriviti i Tonija Fruka kojeg je samo vratnica dijelila od sigurnog pogotka ili još više Luku Menala koji nakon tog udarca Fruka nije dobro reagirao na tri metra od gola… Može se pričati i o velikoj, naivnoj, da ne kažemo glupoj pogrešci mladog Gabrijela Rukavine koji je “izgorio” u želji da stigne do lopte i otvorenim đonom krenuo na protivnika te je sasvim zasluženo isključen, no u analizi ovog dvoboja nikako se ne smije izostaviti niti škotske arbitre, prije svega glavnog suca John Beatona i njegovog sunarodnjaka iz VAR sobe Stevena McLeana.
Sve ono navedeno što je Rijeka loše napravila u dvoboju na sjeveroistoku Bugarske nije niti izbliza bilo toliko loše koliko je već spomenuti škotski dvojac utjecao na konačni rezultat ovog dvoboja. I dok se na crveni karton Rukavine ne može apsolutno reći ništa, jedanaesterac kojeg je Beaton sudio na asistenciju, odnosno sugestiju VAR sobe, baš kao i crveni karton Toniju Fruku toliko je pogrešan da je možda i bespredmetno pričati o nogometu u Bugarskoj.
Nije Rijeka dobro ušla u susret protiv bugarskog prvaka, kako je vrijeme odmicalo postajala je sve bolja i hrabrija, u konačnici iskoristila i jednu od nekoliko gol prilika koje je imala, a izjednačenjem je stigla do momenta da je do kraja dvoboja ona trebala voditi glavnu riječ na terenu i diktirati tempo pored iznenađenih igrača Ludogoreca koji su valjda pomislili da su vodstvom riješili susret i prolazak dalje. Prvo je već spomenuta bedastoća (jer kako je drugačije nazvati) Rukavine Rijeku ostavila na terenu s desetoricom, da bi jedan start Fruka dvije minute prije produžetaka bio toliko strogo okarakteriziran da je i najbolji igrač Bijelih morao krenuti na prijevremeno tuširanje. Ukratko, bila je to sudačka sramota, kada vidite ovakve pogreške u najelitnijem, najboljem natjecanju na svijetu ispada da su naši suci u ligi još i dobri, a da niti kod susjeda (vani) trava nije zelenija, unatoč svim mogućim edukacijama i tehnologiji koja u službi neznalica postaje opasno oružje.
Naravno da se niti trener Đalović niti itko od igrača nije htio baviti “gospodom” u crnom, bilo bi to uzaludno, no nije se niti trener, baš kao niti momčad mogla oteti dojmu da su imali veliku priliku natjecanje nastaviti u Ligi prvaka i već ovom utakmicom osigurati sigurnu europsku jesen.
Amer Gojak, strijelac jedinog, a ujedno i svog prvog pogotka za Rijeku odlično je reagirao na ubačaj Lasickasa, još jednog igrača s klupe što je samo pokazatelj da ova Rijeka ove sezone ima i veliku kvalitetu i izvan početne momčadi, a mnogi će se naglas pitati zašto baš Gojak već drugu sezonu zaredom ne dobiva više prilika. Naravno, trener je taj koji u konačnici odlučuje o svemu, a Gojaku je, baš kao i cijeloj momčadi, ostao samo žal za onim što su mogli učiniti, a propustili su učiniti iz raznih razloga.
– Sigurno smo tužni zbog rezultata, no nemamo si što zamjeriti, dali smo sve od sebe. Bilo je teško igrati s devet igrača na terenu, no što je tu je. Sutra je novi dan, u nedjelju je nova utakmica i trebamo što prije fokus staviti na Slaven Belupo. Moj pogodak? Pa dobro, zabio sam svoj prvijenac, sigurno mi je drago zbog gola, no bio bih puno sretniji da smo prošli dalje, a da ga ja nisam zabio. Idemo dalje raditi, svaki dan davati maksimum i što prije zaboraviti ovu utakmicu te pokušati učiniti sve da pobijedimo Slaven Belupo – kazao je vidno razočaran Gojak nakon dvoboja.
Kako god, Rijeka će do početka rujna odigrati gotovo dvoznamenkasti broj utakmica (pet u prvenstvu i četiri u Europi), već nedjelja donosi prigodu za prvo ovosezonsku pobjedu, dok srijeda nosi novi europski izazov, irskog prvaka Shelbourne koji stiže na Rujevicu u sklopu 3. pretkola Europske lige.
– Tako je, okrećemo se novim utakmicama, prvo Belupo, a onda ćemo dalje razmišljati o Europi – rekao je Gojak.
Kolokvijalno govoreći, Rijeka je izgubila bitku, ali definitivno ne i europski rat. Uvertira za novi europski izazov bit će Slaven Belupo, iznimno bitna utakmica, a nekima možda i zadnja u riječkom dresu… Šteta, eventualnim prolaskom Ferencvarosa, na kojega sada ide Ludogorec, Rijeci se otvarala velika prilika biti nositelj i u play-offu Lige prvaka, tamo se već “svira” i ona čuvena glazbena uvertira… Rijeka ipak lovi neke (realnije) druge snove.
