Pobjedom 3:1 u Velikoj Gorici, nogometaši Rijeke su, nakon duljeg vremenskog razdoblja, svoju ligašku gol-razliku sveli na nulu. S obzirom na bodovno stanje, 11 primljenih pogodaka u dosad devet odigranih utakmica SuperSport HNL-a i ne zvuči tako loše koliko bi moglo. S druge strane, 11 postignutih pogodaka u devet dvoboja također nije brojka kojom se Rijeka može pohvaliti, ispada da riječki dečki u prosjeku moraju postići barem jedan pogodak za jedan bod…
Nerealizirane riječke šanse jesu jedan od bitnih problema riječke momčadi u aktualnoj sezoni, no čak 11 primljenih ligaških pogodaka (ili ukupno, gledajući s europskim dvobojima od početka sezone, dvostruko, 22 pogotka!) definitivno nije podatak kojim se aktualni prvak, prepoznatljiv po granitnoj obrani prošle sezone, može pohvaliti…
Naravno da obranu ne igra samo posljednja linija niti stoperski dvojac, no činjenica je da su Bijeli bili primorani raditi prisilne rotacije (ozljede i suspenzije) u toj, nogometno možda i najosjetljivijoj liniji i da je, dijelom i zbog toga, rezultat nerijetko patio. Osim toga, nije li sve besprijekorno odrađeno i pripremljeno u momčadi, prvo će se vidjeti – na obrani.
Visoki švicarski stoper BiH podrijetla Anel Husić jedan je od dvojice igrača za kojeg je Rijeka ovog ljeta platila i određenu odštetu (prema Transfermarktu 400 tisuća eura švicarskom Young Boysu), a njegov angažman prije svega je “mirisao” na zamjenu za Stjepana Radeljića koji je već jednom nogom bio na izlaznim vratima Rijeke. Što zbog njegovih stvarno odličnih igara u kontinuitetu kroz šampionsku sezonu, što zbog činjenice da mu idućeg ljeta ističe ugovor s Rijekom, no na kraju je Radeljić ostao u svlačionici Rujevice.
Husić je, što je i logično, prve minute u kontinuitetu dobio upravo nakon ozljede Radeljića koja se dogodila na reprezentativnom, BiH okupljanju. Iako su slični profili igrača gdje obojica vole imati loptu u nogama i kreirati igru već od posljednje linije, postoje određene razlike. Husić je, s obzirom na to da je par centimetara niži, nešto agilniji i brži igrač, no teško će se Sanchez odlučiti da mu oba igrača sličnog profila budu u početnoj jedanaestorici.
S te strane, Ante Majstorović kao pozicijski stoper, iznimno inteligentan igrač koji sjajno čita igru i time nadoknađuje određene fizičke nedostatke, idealan je stoperski kolega riječkim “divovima” u obrani, dojma smo da je njegova pozicija, bude li zdrav i u formi, sigurna. S druge strane, Stjepan Radeljić je, barem prema starim zaslugama i činjenici da je prošle sezone s Majstorovićem bio gotovo neprelazna enigma za brojne protivničke napade, u blagoj prednosti u odnosu na Husića.
Potvrđuju to i ovosezonske minute u igri, Majstorović je do sada u 14 dvoboja skupio 1226 minuta na terenu i prema minutama u igri zauzima peto mjesto u momčadi, odmah iza vratara i kapetana Zlomislića, Devetaka, Fruka i Jankovića. Radeljić je, unatoč ozljedi koja ga je odvojila od travnjaka nekoliko dana, skupio 13 utakmica i 1118 minuta u igri, dok je Husić nastupio u 11 utakmica i na terenu proveo 816 minuta, što ga, prema broju minuta u igri, trenutačno čini desetim po redu igračem Rijeke.
Zaključno, Rijeka se (još uvijek) nalazi u fazi prilagodbe obrambenog reda, gdje kombinacija iskustva i novih pojačanja još uvijek traži svoju optimalnu ravnotežu. Majstorović i Radeljić pružaju stabilnost i čitanje igre, dok Husić unosi brzinu i agilnost, ali cijeli sustav još uvijek ovisi o kontinuitetu i smanjenju (pre)velikog broja pogrešaka. Ako trener uspije uigrati sve komponente i osigurati zdravlje ključnih igrača, i to ne samo obrambenih, Rijeka bi mogla značajno podići razinu obrane i učvrstiti svoje nastupe u preostalim utakmicama sezone.
