Duje Čop za sada je jedini formalni napadač na kojeg će trener Đalović moći računati s prvim danima nove sezone. Dominik Dogan na izlaznim je vratima kluba, izgleda da je prvoligaška konkurencija bila znatno teža nego što se moglo pretpostaviti nakon što je početkom prošle sezone stigao u klub kao najbolji strijelac drugoligaškog natjecanja u klubu koji više i ne postoji, a izgledno je da će Saho na posudbu kako bi stekao neophodne seniorske minute, iako je u ono malo što je proveo na terenu naznačio da u njemu postoji nešto više osim pukog broja na Rujevici.
Konačno, i Toni Fruk je dobar dio sezone igrao kao prva špica, no teško će na njemu Đalović graditi momčad za sezonu koja dolazi, naprosto nije realno da aktualni hrvatski reprezentativac, pored silnih ponuda za njegove usluge (isto vrijedi i za Jankovića te Radeljića) ostane cijelu narednu sezonu igrač Rijeke. Bit će odlično bude li spomenuti trojac mogao pomoći u prvim europskim utakmicama, s prolaskom drugog pretkola Lige prvaka (odnosno jednim dobivenim dvomečom) momčadi s Kvarnera otvara se realna mogućnost ulaska u neke od europskih skupina (Rijeka bi u Europskoj ligi, kao i Konferencijskoj ligi, išla putem prvaka s ulogom nositelja).
Čop je, pisali smo već o tome, puno toga donio Rijeci u nastavku prošle sezone, otkad je inzistirao da Lokomotivu zamijeni Kvarnerom, možda ne toliko brojkama koliko svojim iskustvom i urođenom liderskom crtom kako na terenu tako i u svlačionici. No situacija ni približno nije ista sada i prije šest mjeseci, Rijeka u novu sezonu ulazi kao prvak države, čeka ju minimalno šest europskih utakmica prije bilo koje grupne faze europskog natjecanja i sigurno klub osjeća odgovornost prvenstveno prema sebi, a onda i prema hrvatskom nogometu čiji je predstavnik da bi olako ušli u taj, možda i najosjetljiviji dio sezone.
Rijeka će s tom pozicijom vjerojatno imati i najviše problema u dugom toplom ljetu, rijetki su prijelazni rokovi poput onog od prije dvije sezone kada su bijeli, između ostalog, doveli Fruka, Ivanovića i Pašalića, a njih sva trojica gotovo s prvom utakmicom u dresu Rijeke naznačili da se radi o iznimno potentnim i kvalitetnim igračima…
Uostalom, ne bi se sada za Franju Ivanovića glatko odbijale ponude od 20 milijuna eura, njegov Union Saint-Gilloise, aktualni prvak Belgije, za njega niti godinu dana kasnije traži minimalno 30 milijuna eura, odnosno minimalno sedam puta više nego što su ga platili Rijeci…
Na potezu je sportska struka predvođena Darkom Raić-Sudarom i Antoninijem Čulinom, pronaći mladog, potentnog napadača koji bi u Rijeci eksplodirao u tolikoj mjeri da u roku godinu, dvije napravi veliki europski iskorak i unosni inozemni transfer. To je njihova zadaća koju je puno lakše kazati i napisati negoli uistinu i napraviti.
Vrijeme za kalkulacije istječe, jer prozivka je pred vratima, a Rijeka kao aktualni prvak jednostavno si ne može priuštiti pogrešan korak u ključnim tjednima ljeta. Prijelazni rok bit će test za klupsku strategiju, ali i za reputaciju sportskog sektora koji je dosad znao prepoznati pravu priliku. Navijači s pravom očekuju nastavak rasta, a Europa neće čekati. Ili će Rijeka brzo povući prave poteze ili riskira da joj najvažniji dio sezone prođe u traženju odgovora koje je trebala imati već sad. No, ako netko treba imati “kredita” ove sezone, onda je to struka. U svakom pogledu, sportskom, financijskom…
Rijeka zna što radi i kako to radi, navijači niti ovog ljeta sigurno neće biti razočarani jer svakakve se još tajne kriju na Rujevici…
