Franka Andrijaševića pronašli smo mobitelom u kineskom gradu Hangzhou, provinciji Zheijang gdje od 2021. igra za tamošnji klub koji se zove jednako kao provincija. Ugovor mu vrijedi do kraja godine, nedavno je proslavio 34. rođendan, kaže da će nakon toga biti otvoren za sve, pa i za povratak u SHNL, ali ne i za mirovinu jer još se predobro osjeća.
S njim se može dugo pričati o Kini i novim iskustvima koje je stekao, ali zvali smo ga zbog Rijeke i njezinog europskog pohoda.
– Što se Kine tiče, kad sam došao mnogočemu sam se čudio, dobro je iskustvo provesti nekoliko godina ovdje i vidjeti drugačiju životnu filozofiju. Najviše me iznenadilo koliko su ležerni prilikom izlazaka, u elitni restoran možeš doći u šlapama i pidžami, nitko te neće čudno pogledati. Kod nas i općenito u Europi svi gledaju tko je što odjenuo, tko što nosi, tko ima kakav mobitel… – priča Franko.
Za Rijeku rezultat 0:0 znači da u uzvratu mora dobiti kako bi otišla dalje. U devet slučajeva kad u prvoj utakmici kod kuće nije pobijedila, na gostovanju je ispala. U Razgradu ide u deseti pokušaj. Međutim, 2020. godine u kvalifikacijama se zbog Covida igrao samo jedan susret, Rijeka je na Parkenu svladala Kopenhagen 1:0 i izborili skupinu Europske lige. Tada je posljednji put imala europsku jesen. U ekipi koju je vodio Simon Rožman, sadašnji trener Osijeka, Andrijašević je bio jedan od ključnih ljudi tog pothvata. Kao da je začarao suparnike, povukao je loptu iz dubine, stigao do kaznenog prostora, tamo se jedan stoper poskliznuo i srušio drugoga, on je ostao sam pred golmanom, lobao ga, pogodio gredu, ali se lopta odbila od Ankersena u vrata. Ma, da Rijeka tako prođe u Razgradu svi bi na Rujevici potpisali.
– Vjerovali smo da možemo. Smatrali smo da imamo dobru ekipu i sposobni smo iznenaditi. Bilo nam je jasno da svi moramo igrati kao jedan, kretati se kao jedan, tako je i bilo. Postigli smo taj sretno-spretni pogodak. Odigrali smo pravu mušku utakmicu, imali prilike i za drugi gol. U posljednjim minutama je, doduše, bilo drž – ne daj. Bitno je koliko vjeruješ u sebe. Rijeka i sada ima zajedništvo, pokazala je to protekle sezone. Većina glavnih igrača je ostala, znaju da moraju biti na maksimumu kako bi izvukli prolaz.
Andrijašević zato ističe:
– Treba se pokazati i na gostovanju. Ludogorec je jak, posebno doma, bit će teže nego u prvom susretu.
Kako gledate na tu tradiciju da Rijeka u devet navrata nije uspjela u gostima proći ako doma nije dobila?
– Imam osjećaj da je svaka priča zasebna, tradicije su da se ruše, ne vidim zašto se to ne bi dogodilo sada, zbog čega se napokon ne bi skinuo taj skalp i prošlo dalje. Ulazak u bilo koju UEFA-inu ligu bio bi izvanserijski. Pokazali su da to mogu osvajanjem dvostruke krune.
Što biste savjetovali igračima Rijeke?
– Moraju vjerovati u sebe, ne bojati se nego baciti se na glavu. Na teren moraju izaći s gardom kao da igraju doma, pokazati se, ginuti jedan za drugoga i bit će sve kako treba.
Andrijašević je u dva navrata igrao za Rijeku. Prvo u sezoni 2016717. kad su premijerno osvojili dvostruku krunu, a potom od 2019. do 2021. godine. Kao veznjak puno je zabijao, znao čak djelovati u napadu, danas je taj Toni Fruk.
– Fruk je definitivno pokazao da je jako dobar igrač. On je donio puno, a i donijet će kroz transfer. Potvrdio je da može igrati špicu, iako mu je prava uloga polušpica ili playmaker. Još od prošle sezone samo ga hvalim tko me god pita. Prvo je bio najbolji asistent Lige, a potom je donio i golove. Stalno napreduje.
Je li vas Rijeka iznenadila što je prvak?
– U jednom trenutku sam mislio da će se Dinamo vratiti i osvojili, ali kiks protiv Lokomotive ih je definitivno koštao. U tom čas, kad nisu dobili, bilo mi je jasno, bio sam uvjeren da će Rijeka biti prvak.
Andrijašević je, dakako, izdanak škole Hajduka, u tom klubu njegov je otac Stipe ostavio trag, kako gleda na Bijele s Poljuda?
– Dosta se toga promijenilo, protiv Zire je bilo puno mladih. Rezultat je čak i OK, igra nije bila bajna. Gonzalo Garcia je totalna suprotnost od Gennara Gattusa. Trebat će vremena, na polusezoni možemo dati ocjenu.
