Europska priča HNK Rijeka posljednje dvije sezone ima jasan i bolan obrazac: Rujevica je često bila oslonac, ali gostovanja su postala mina na koju Bijeli uporno nagaze. I dok su doma znali pronaći način, energiju i gol, izvan Hrvatske kao da bi nestajalo sigurnosti, hrabrosti i jasnoće. Zato je Cipar ovog četvrtka puno više od običnog europskog ispita. To je borba protiv vlastitog europskog kompleksa.
Sve je krenulo u sezoni 2024./25., kad je momčad pod vodstvom Željka Sopića kao viceprvak i finalist Kupa otvorila Europu protiv rumunjskog drugoligaša Corvinula. U gostima blijedih 0:0, jedna od slabijih riječkih europskih partija uopće. Na Rujevici je to spašeno s minimalnih 1:0, ali dojam je ostao.
U sljedećem kolu protiv Elfsborga ponovno ista priča – 1:1 doma, pa poraz 0:2 u Švedskoj. Europski san ugasio se bez prave eksplozije, bez one riječke drskosti koja je nekada rušila velike favorite.
Identična matrica
Sezonu kasnije, odnosno prošlog ljeta, nastavila se gotovo ista matrica. U kvalifikacijama za Ligu prvaka Rijeka je imala “na pladnju” neposloženog bugarskog prvaka Ludogoreca, ali 0:0 na Rujevici uz previše opreza ostavilo je sve otvorenim.
U uzvratu poraz 1:3 nakon produžetaka i crvenog kartona Gabriela Rukavine u trenutku kada se lomila utakmica. Opet gostovanje, opet pad koncentracije, opet isključenje…
Ni nastavak u Europskoj ligi nije donio stabilnost. Irski Shelbourne FC šokirao je na Rujevici, a tek su u Dublinu riječki nogometaši u posljednjim minutama ispravili štetu. Simbolično, Oreč je prvo skrivio kazneni udarac, a onda zabio za 3:1 i prolaz.
Bolna petarda
No, već u play-offu protiv PAOK-a uslijedio je težak udarac. Minimalna pobjeda doma davala je nadu, ali uzvrat je završio porazom 0:5. Povijesni debakl. Istina, Ante Majstorović je dobio crveni karton, ali tek kada je susret već bio praktički odlučen.
Ni Konferencijska liga pod Sanchezovim vodstvom nije bitno promijenila dinamiku. Poraz u Armeniji uz novi crveni karton, ovaj put Nike Jankovića. Remi na Gibraltaru jedva spašen. Vrijedan bod kod Šahtara, koji je svoje utakmice igrao u Krakovu, daleko od domaće atmosfere, ali opet bez pobjede.
Statistika je neumoljiva: Rijeka već dvije europske sezone teško podnosi gostujući pritisak. Crveni kartoni, pad energije u nastavcima, previše opreza ili previše panike, sve se izmjenjuje, ali ishod je sličan.
Problem nije samo taktički, nego i psihološki. Na gostovanjima Rijeka prerano ulazi u grč. Linije se povlače nekoliko metara dublje, vezni red instinktivno traži sigurnije dodavanje unatrag, a napadači ostaju odsječeni.
Iz ravnoteže u kaos
Umjesto kontrole prostora, događa se kontrola straha. I tu protivnici osjete krv. Jedan primljeni pogodak često povuče drugi, a utakmica iz ravnoteže sklizne u kaos.
Zato je Cipar ključan. Ne samo rezultatski, nego psihološki. Preživjeti znači ostati u igri do uzvrata, ali i pokazati da je momčad sazrela. Da zna kontrolirati emocije. Da može odigrati “prljavu” europsku utakmicu bez samouništenja.
Što priprema Sanchez? Ako je suditi po dosadašnjim signalima, naglasak će biti na kompaktnosti i disciplini. Bez rane jurnjave, bez nepotrebnih rizika u izgradnji igre.
Sanchez zna da Rijeka nema luksuz još jednog europskog raspada u gostima. Moguće je da će se odlučiti za čvršći blok, gušći srednji red i brzu tranziciju preko bokova. Kontrola ritma, pametno trošenje vremena kada treba i maksimalna koncentracija kod prekida, segmenta u kojem je Rijeka prečesto bila ranjiva izvan Rujevice.
Ključno pitanje je mentalno. Može li Rijeka na gostovanju ostati mirna kad primi prvi udarac? Može li izbjeći crveni karton? Može li odigrati utakmicu bez oscilacija?
Posljednje dvije sezone pokazale su da kvaliteta postoji, ali kontinuitet u Europi gradi se kroz detalje: kroz jednu pametnu reakciju, jedan izostanak impulzivne odluke, jedan duel koji se ne mora osvojiti pod svaku cijenu.
Cipar, odnosno njihova aktualna vodeća momčad Omonia, nije samo nova destinacija. To je test zrelosti i karaktera. Ako Bijeli uspiju izdržati početni pritisak, preživjeti atmosferu i sačuvati hladnu glavu, mogu okrenuti narativ koji ih prati već dvije godine. Jedna čvrsta, racionalna gostujuća predstava može promijeniti percepciju, vratiti vjeru i skinuti teret s leđa. U suprotnom, svako novo europsko gostovanje postajat će sve teže, jer sumnja je najopasniji suparnik.
Rijeka sada ne traži savršenstvo. Traži stabilnost. A ona se u Europi, barem posljednje dvije godine, najteže pronalazila upravo – u gostima.
