Rijeka dugo vremena iza sebe nije imala ovakav prijelazni rok, odnosno onaj u kojem klupski čelnici na kraju nisu prodali (još) nijednog od najboljih nogometaša, a koji su, prema očekivanjima, trebali napraviti velike transfere ovog ljeta.
Naravno, radi se o trojcu Fruk, Janković i Radeljić. Priča je od početka ljeta bila takva da bi (po)najbolji pojedinci prošlosezonske zlatne sezone, kako je to uglavnom dosad bila praksa, trebali napustiti Rijeku za višemilijunske iznose, sebi osigurati egzistenciju, a Rijeci omogućiti normalno poslovanje.
Ne treba biti posebno mudar kako bi se zaključilo da se nešto očito već sada promijenilo u načinu poslovanja, iako je Rijeka službeno za javnost i dalje u vlasništvu predsjednika Miškovića, odnosno njegove firme Teanna, prilično je jasno da novac od transfera obiteljskog “zlata i srebra” više nije “must have” već “nice to have”. Drugim riječima, novca očito ima sasvim dovoljno za normalno poslovanje kluba, a tome je svakako pogodovao i ulazak u Konferencijsku ligu. Riječani su što kroz kvalifikacije, što kroz osiguranu europsku jesen, dosad inkasirali nešto više od četiri milijuna eura.
Neslužbeno, toliko je otprilike Rijeka uložila u drugu polovicu ugovora s Fiorentinom, koja je donedavno polagala “pola” prava na njegov budući transfer. Nije Mišković prvi put napravio takvo nešto (primjerice, otkupljen je ugovor Župarića prije nego što je prodan dalje), stoga se i očekivalo da će aktualni hrvatski reprezentativac brzo napustiti redove Rijeke u nekom unosnom, možda i najskupljem transferu u povijesti kluba s Kvarnera.
No, Fruk kao da je i sam naslućivao (ili znao) da od transfera ovog ljeta neće biti ništa, bilo je jako puno interesa i nekoliko službenih ponuda za riječku “desetku”, no nijedna nije njega i čelnike “izula iz cipela”, a on sam je nekoliko puta kazao kako mu je u Rijeci prekrasno i da ima vremena za dokazivanje na međunarodnoj sceni. Sada, kada je prijelazni rok u većini zemalja i formalno gotov, Fruku ne preostaje ništa drugo nego i u ovoj polusezoni potvrditi ono što se vidjelo i lani, status jednog od najkvalitetnijih nogometaša lige koji je prerastao SuperSport HNL.
Slična situacija je i s Nikom Jankovićem, s tim da se uz njega ipak veže i jedna konkretna, službena ponuda, koju su prihvatili i Rijeka i on, no do realizacije posla i prodaje u Fenerbahče još nije došlo, a šanse za to su sve manje (prijelazni rok u Turskoj traje do 12. rujna). Neće Jankoviću teško pasti ostanak na Kvarneru, gdje je stekao potpunu nogometnu afirmaciju i status jednog od najboljih i najkorisnijih igrača šampionske momčadi, a i iz njemu bliskih krugova stižu signali kako im je Kvarner postao – drugi dom. Sigurno je cijela ta “turska priča” utjecala i na mladog ofenzivca (htio on to ili ne), bude li u konačnici ostao u Rijeci, moći će se “čiste glave” i u miru posvetiti terenu barem do zimskog prijelaznog roka kada će ga Rijeka ili morati prodati, ili mu ponuditi novi, definitivno bolji ugovor, s obzirom na to da mu aktualni ističe na ljeto…
Ugovor na kraju aktualne sezone ističe i BiH reprezentativcu Stjepanu Radeljiću, za kojeg je jedino Dinamo poslao službenu ponudu koja je brzo odbijena i stavljena pod rubriku “nedovoljno dobra”. Radeljićeve igre i status nikada nisu bili upitni, no činjenica je da ni on, kao ni ranije spomenuti suigrači, nisu (još uvijek) na razini na kojoj su bili u šampionskoj sezoni, no daleko od toga da i danas nisu vitalni igrači Rijeke, a u obzir treba naravno uzeti i sve specifičnosti u kojima Rijeka i oni sami “egzistiraju” posljednjih mjesec dana…
Kako god, ne želi li se Rijeka dovesti već ove zime u situaciju u kojoj Radeljić i Janković mogu slobodno pregovarati s drugim klubovima i bez odštete im se pridružiti već idućeg ljeta, morat će ove jeseni sjesti s njima i njihovim predstavnicima te pronaći zajednički jezik na obostrano zadovoljstvo.
