U uvertiri dvoboja s Rijekom, Šahtar se proteklog vikenda simbolički iz blatnog ukrajinskog rova preselio na vrući pijesak Copacabane. U nacionalnom prvenstvu “rudari” su kao domaćini u Lvivu pomeli maleni Epitsentr 5-0, a sve golove isporučili su brazilski internacionalci. Račun je otvorio Pedrinho, priču su nastavili Newerton i Kaua Elias, a zastor na predstavu s dva je gola spustio Luca Meirelles. Jasno vam je, dakle, kakva grmljavina čeka Rijeku na zatvaranju Konferencijske lige u četvrtak na stadionu Miejski u Krakovu.
Tri i pol godine nakon egzodusa preplašenih južnoameričkih igrača, najpoznatiji izbjeglički nogometni klub na svijetu vješto se prilagodio novoj ratnoj stvarnosti i ponovo je otvorio zaštopane dobavljačke kanale iz Brazila. Šahtar je danas pun Brazilaca, tako da se u rosteru pored navedenih strijelaca iz uvoda teksta nalaze još i braniči Vinicius Tobias i Pedro Henrique, a društvo im s klupe prave Eguinaldo te Lucas Ferreira.
Ili u prijevodu, dok čeka da se jednom u budućnosti vrati u svoj Doneck, klub se ne želi samosažalijevati ni uokolo moljakati za pomoć. Gazda Rinat Ahmetov otvorio je novčanik, a Darijo Srna je kao frontmen iz pozadine počeo graditi novu uzbudljivu priču koja bi Šahtaru trebala osigurati trofeje na terenu i nove spektakularne transfere u budućnosti. Podsjetimo, prije nego što su protjerani s matičnog stadiona, “rudari” su za golem novac bogatim klubovima s europskog zapada već prodali cijelu menažeriju brazilskih supertalenata, od Douglasa Coste (Bayern, 30 mil. eura) i Williana (Anži pa Chelsea za 35 mil. eura) preko Freda (59 mil. eura u Man United) i Fernandinha (40 mil. eura u Man City) do Alexa Teixeire (50 mil. eura, iznimka, transfer u kineski JS Suning) i Luiza Adriana (14 mil. eura u Milan).
Nema dvojbe da su brazilski Šahtarovi španeri asovi budućnosti, ali iz perspektive Victora Sancheza još uvijek su mahom tinejdžeri u dobi od 18 i 19 godina. Oni tek skupljaju natjecateljsko iskustvo tvrdih i ozbiljnih utakmica, što hrvatskom predstavniku u ovom Uefinu natjecanju ostavlja dovoljno prostora za građenje ambicioznih planova. Pogotovo zato što je momčad pod Sanchezovim vodstvom počela dobivati prepoznatljivu fizionomiju i igrati nogomet koji pršti uzbuđenjima i akcijom.
Već krajem listopada, kada je samo čudom poražena na Maksimiru (1-2) premda su prethodno Toni Fruk i suigrači nadigrali Dinamo, Rijeka je izgledala kao drukčija i bitno redizajnirana momčad. Kvarnersko društvo pobijedilo je prašku Spartu, razmontiralo Hajduk u Jadranskom derbiju te lakoćom projurilo kroz bjelovarsko predgrađe u utakmici Kupa s Mladosti iz Ždralova. Ni na jednom polju Rijeka ne kotira kao favorit, ali s objektivno lijepim izgledima trči na tri fronta. Unatoč prevelikom bodovnom zaostatku, ni u SHNL-u ona nije autsajder s obzirom na to da vodeći konkurenti na vrhu tablice često prosipaju bodove.
– Šahtarova momčad s razlogom vrijedi 150 milijuna eura i vjerojatno je najteži suparnik s kojim ćemo se ove sezone susresti u Konferencijskoj ligi, ali vrijeme je da odigramo jednu veliku europsku utakmicu u gostima – najavio je gostovanje Rijekin kapetan Martin Zlomislić.
Od gostovanja kod Noaha (0-1) u Armeniji na startu natjecanja do remija s Lincolnom (1-1) na Gibraltaru, do jučer najpouzdanijeg člana momčadi prate pehovi: prva loša procjena centaršuta završi pogotkom, neki ćorak s distance putanjom frizbija sleti mu na rame umjesto u naručje i završi golom.
– Ne bježim od toga, dio golova ide meni na dušu. To se ne smije ponavljati – priznaje Zlomislić.
Ako riječka veza i napad budu raspoloženi kao prilikom rapsodije protiv Celja (3-0), kada je momčad praktično osigurala proljeće u Europi, Rijeka će lakše preživjeti Krakov, ali nema dvojbe da će po putu i Zlomislić, Radeljić i Majstorović imati brdo posla s brazilskim napadačima.
