Na konferenciji za medije uoči utakmice s Lokomotivom, trener Rijeke Željko Sopić jasno je komunicirao kako će na raspolaganju imati gotovo cijelu momčad, izuzev već duže ozlijeđenog Brune Gode te “pokrpanog” vratara Martina Zlomislića, koji bi se uskoro trebao vratiti normalnim treninzima. No u zapisniku na dan utakmice nije bilo niti, kako se kasnije doznalo, ozlijeđenog Bande, koji je u međuvremenu dobio upalu oka, ali i – Jorgea Obregona.
Nije se kolumbijski internacionalac skrivao, dapače, pogledao je utakmicu protiv Lokomotive s tribina, odmah ispod novinarske lože, a na prijateljsko novinarsko pitanje “u čemu je problem, je li ozljeda u pitanju”, na tečnom je hrvatskom odgovorio:
– Malo.
Odmah poslije utakmice Sopić je na pitanje o Obregonu i njegovom izostanku odgovorio u svom stilu.
– Možda Rijeka neće imati najbolje igrače na svijetu ili u Hrvatskoj, ali će imati najkarakternije. Svatko je u ovome klubu krojač svoje sreće, mislim da svi imamo jednaku šansu. Gospodin Obregon je danas trebao igrati, netko ga je savjetovao drugačije, no to vam je tako. Zločin i kazna. Imate menadžere koji vas savjetuju, a posljedice snosite vi. On je jedan od igrača koji mi je jako drag i kojem sam poklonio jako puno vremena od kada sam stigao, no oni koje neće – neće. To je njihovo pravo.
Neslužbeno smo odmah nakon toga saznali i stvarno stanje. Obregon je odbio trenirati dan prije utakmice, a klub je već pokrenuo disciplinski postupak. To “malo” bit će vjerojatno posljednje riječi koje je Obregon uputio medijima kao igrač Rijeke.
Ukratko, tom riječju mogao bi se opisati i njegov period te igre u Rijeci. Silni nogometni potencijal, silna snaga i osjećaj za igru, ipak nikad nisu bili niti izbliza iskorišteni u njegovom slučaju. Niti kod jednog trenera Rijeke nije dobio šansi koliko je kod Sopića, no niti to očito nije bilo dovoljno. Je li samo htio iskazati nezadovoljstvo statusom ili nerealiziranim transferom, više nije niti bitno, kod Obregona je izgleda sve otišlo u ništa, u “sitno”.
