U najavi utakmice u Velikoj Gorici, Rijekin trener Victor Sanchez požalio se da ima neravnopravan tretman u rasporedu utakmica prema konkurentima. Španjolac je to izrekao pristojno, bez tonova koji bi potpali pod polemike, toliko potrebne za “prepucavanja na mrežama portala”.
Činjenica jest da će Rijeka u tjednu s tri utakmice, zbog Kupa (Slaven Belupo), imati četiri dana prije prvenstvenog susreta u Koprivnici, a samo će dva dana biti između kup-dvoboja i domaćinstva Osijeku u prvenstvu. Sanchez je postavio pitanje zašto se ta utakmica s Osijekom nije mogla odigrati dan kasnije, u nedjelju, i objektivno je retoričko pitanje na mjestu kad ga gledate iz nogometnog kuta. U nedjeljnom terminu igraju dva od četiri aktera polufinala Kupa, Slaven Belupo (u Varaždinu) te Gorica (kod Hajduka), dok je treći, Dinamo, dobio termin u ponedjeljak, 13. travnja (u Osijeku s Vukovarom).
Iz riječkog kuta smatra se da su samo dva dana između kup i prvenstvene utakmice nepravedna u odnosu na suparnike koji će imati tri odnosno četiri dana. Točno je da će u Kupu i potom prvenstvu biti domaćin, dok Gorica mora u Split, a Dinamo u Osijek. Isto tako, termini ukazuju da će se sljedeći prvenstveni ogled u Maksimiru, u derbiju Dinama i Rijeke, dogoditi 18. travnja, što znači da će Riječani imati pauzu sedam, a Modri pet dana…
Kako god, otkako se hrvatska nogometna liga igra u višednevnim terminima, svjedočimo prilično hibridnim rasporedima. Termini se određuju petkom, subotom, nedjeljom i ponedjeljkom. Od početka je uvjerljiv dojam da neke čvrste logike, prije svega u nogometnom smislu, u tom određivanju prilično nedostaje.
Klubovi zbog više novca od TV prava prihvaćaju apsolutno sve što im kupac prava nameće. Jedan od tih nameta je i raspored, a koji po nogometnim kriterijima, ponavljamo, ne može biti uravnotežen za sve sudionike
Može li biti drugačije? Znamo li da su SHNL ekipe dobile u proteklim godinama najizdašniji iznos za TV prava, što posljedično znači da će kupac tih prava nametati one rasporede koji mu najviše odgovaraju, odnosno koji će najjednostavnije vraćati i oploditi uloženo, jasno je da će nogometni kriteriji biti podređeni. Pogotovo se to tako doživljava jer je stvoren javni narativ da je SHNL od TV prava uprihodio povijesne iznose te da je to nešto senzacionalno.
Činjenica jest da je domaća liga desetljećima bila maksimalno podcijenjena po pitanju vrednovanja njezina javnog odjeka, odnosno interesa publike. Sukladno tome, to što je kupac TV prava prelomio tu zbilju tako što je “odjednom” višestruko povećao iznose plaćanja, uvjerljivo sugerira da su mu i prihodi od tog ulaganja primjereni. Uz to, ponovna kupnja (novi ugovor) potvrđuje da je to isplativ biznis. Koliko je to, tretira se poslovnom tajnom. No, znakovito nam je da svih prošlih godina te barem i približne brojke ostaju tajnom, i to u društvu gdje se teško od javnosti skrivaju i značajnije stvari. Na taj je način teško procjenjivati je li SHNL “preplaćen ili potplaćen”…
Mogli bismo ipak zato kazati da SHNL klubovi ne bi trebali biti u nekom euforičnom stanju zbog tog priznavanja vrijednosti njihova proizvoda, pa da zato prihvaćaju apsolutno sve što im kupac prava nameće. Jedan od tih nameta je i raspored, a koji po nogometnim kriterijima, ponavljamo, ne može biti uravnotežen za sve sudionike. To ćemo prepoznati i u ovoj Sanchezovoj žalbi, ali i u različitom statusu klubova.
Radi ilustracije, Vukovar 1991 je klub koji je igrao 12 utakmica u petak i dvije u ponedjeljak, što znači samo sedam termina u subotu i nedjelju. Istra 1961 imala je devet termina petkom, jedan utorkom (izvanredan, zaostala s Rijekom), a određen joj je još po jedan utorak (s Hajdukom), srijeda i petak. Izabranici petka na neki su način statusno definirani kao manje važni jer, uz nogometni odjek, vjerojatno imaju i manje interesne odjeke za nositelja TV prava. Takvi se pristupi mogu i razumjeti komercijalnom logikom, ali nogometno gledano ipak nisu baš ispravni.
Vratimo se Sanchezu i Rijeci. Ona je ove sezone odigrala najviše utakmica od svih SHNL ligaša. Riječani su do povijesnog iskoraka u Europi došli nakon što su odigrali ukupno 16 euroutakmica. Dinamo je odigrao šest utakmica manje, a Hajduk čak 12 utakmica manje. Sva tri najuspješnija HR kluba odigrala su tri kup-susreta.
S te je strane razumljivo da Sanchezu nije pravo da imaju skučeniji ritam. Oni su imali samo dvije utakmice ponedjeljkom, dok je Dinamo, uz četiri ponedjeljka, imao i jedan termin u petak. To ukazuje da je netko ipak mogao primjerenije odrediti termine nakon Kupa, odnosno da nije bilo razloga da se Rijeci ne da jedan dan više odmora. Kao što im je HNS izašao u susret i, suprotno pravilima, omogućio odgodu utakmice (zbog magle) s Istrom u Puli, pravdajući taj “namet” europskim interesima Rijeke. Dakako, tada je bilo lakše to presuditi i zato jer je Istrin status takav kakav već jest…
Činjenica, pak, da je Hajduk odigrao tek jedan hibridan termin (petak, protiv Gorice), a sve ostale utakmice u subotu ili nedjelju, ukazuje da je interes gledatelja za njegove utakmice uvjerljivo najveći te se tu poklapaju nogometne logike (za Hajduk) i komercijalne potrebe (vlasnik TV prava).
