Prije 13 godina i 9 mjeseci Damir Mišković, uz Gabrielea Volpija, preuzeo je Rijeku na (financijskom) izdisaju. Sanirao je dugove, uložio u nove igrače, trenere i unatoč tome, teškom mukom, uz pomoć licenciranja, Rijeka je ostala prvoligaš. Slijedio je preporod, treće, drugo mjesto i, do danas, 2 naslova prvaka, 5 kupova, 1 superkupa, više eurofaza u skupini. I s takvim uspjesima Miškovića je u okruženju, uz faze euforije, pratio i odjek negativnosti. Nestaje kad se osvoji naslov, kup kao proljetos, aktualizira se kod promjene trenera, pogotovo ako ne krene dobro. Kao što je bio slučaj aktualnog trenera Sancheza. Startni remiji s Lokomotivom i Istrom kod kuće, poraz kod Vukovara, Noaha i sve postaje sporno: trener, predsjednik, igrači, klub. Bolji rezultat i eto odmah sunčanog vremena.
Nogomet je stalno ljuljanje emocija i stavova, logično navijačkom doživljaju. Nije logično mijenjanje stavova i doživljaja stručnih lica te onih koji analiziraju i imaju odgovornost utjecaja tumačenjima prema javnosti. Mogli bismo to nazvati klimatskim promjenama, kako vjetar puše…
Rijeka je u dobrom euroritmu, na obzoru je proljeće u CL. Nakon negativnih tretmana nastupa s Red Lincolnom s Gibraltara (vrijednost 2 milijuna eura), nezadovoljstva remija s AEK-om Larnacom (12 milijuna eura), sad je veliko zadovoljstvo pobjedom nad Celjem (13 milijuna eura). U domaćoj ligi, u odnosu na prvih 5 kola s Đalovićem, kad se dogodio minus od osam bodova za Dinamom, u sljedećih 11 s Sanchezom u minusu je tri boda. Što ukazuje na napredak, neovisno o kašnjenju ukupno 11 bodova za vodećim.
Bit priče jest da je Rijeka “polako, ali sigurno” s aktualnim trenerom podigla razinu igre, njezine organizacije i intenziteta. Kao što smo procjenjivali u jeku nezadovoljstva startom ovog trenera, uvijek je ključno da se stvori igra, pa rezultat, ne obratno. Tko razvije dobru igru, vremenom će gubitke dugoročno pretvoriti u dobitke bodova. Tko nema igru, dobitke će uskoro zamijeniti gubicima bodova. Bio je, kažu, i Mišković ljut na Sanchezove početke, očito i pod utjecajem javnih nezadovoljstava. No, valjda vođen i iskustvom zadržao je pozitivan pristup i, eto, nakon tri mjeseca atmosfera i doživljaji Rijeke su sasvim drugačiji…
Ide li ova dinamika zbilje, svaka na svoj način, uz Dinamo, Hajduk…? Ona ide uz sve klubove svijeta, odnosno uz nogomet druge i treće dekade ovog milenija. U tih 15-ak godina promjene doživljaja i stavova poprimile su tjednu dinamiku. Gledajući Real – Man. City, kao dvoboj dva suparnika koji su nizove pobjeda zamijenili antišampionskim (očekivanim) ritmovima, mogli smo vidjeti što to znači.
Real je do prije koji tjedan, nakon pobjede u El Clasicu, imao četiri boda prednosti ispred Barce i mediji, a navijači i analitičari su grmjeli o Alonsovu poučku. Nakon ubrzanog ritma padova, Real je na minus četiri od Barce i iz istih izvora se diktira atmosfera drame i skorašnje smjene Alonsa. Guardiola neće biti smijenjen u MC-u, ali živi istu klackalicu. Unatoč pobjedi u Madridu, prevladava uvjerenje da City nema dovoljno moći da opet dominira Premier ligom i aspirira euronaslovu. Real i MC su klubovi koji su morali rekonstruirati kadar, novca imaju za “bacanje”.
U godinu dana u tom je pravcu MC potrošio 449 milijuna eura, a Real 220 milijuna eura (jer je uštedio isto toliko na odšteti Mbappea). Unatoč ulozima, očito je da proces obnove ne ide željenim ritmovima. Za sada kasne za liderima 4 odnosno 2 boda, ali je veći problem što im igra nije uvjerljiva da bi se okruženje hrabrilo skorašnjim povratkom u dominantne natjecateljske položaje.
Još groznije djeluju dinamike Liverpoola i Chelseaja. Redsi su nakon lanjskih 42 milijuna eura ulaganja (i naslova!) ljetos potrošili najviše u svijetu, čak 449 milijuna eura na jačanje kadra. Za sada su deseti (!) s 10 bodova manje od vodećeg Arsenala! Chelsea, prvak svijeta, nalazi se na minus 8 od lidera, iako je opet uložio čak 404 milijuna eura. Sličnu sudbinu prolazi Atletico Madrid, s ulaganjem od 364 milijuna eura tek je četvrti, s minus devet od Barce.
Čak i skromniji Villarreal ima četiri boda više. Juventus je potrošio čak 338 milijuna eura u par sesija mercata, promijenio više trenera i direktora, i dalje ne iskoračuje. Kasni za vodećim Napolijem i Milanom čak 8 bodova i nalazi se na 7. mjestu. Stabilan je Bayern, koji dominira Bundesligom, i postupno osvježava kadar (238 milijuna eura).
U našoj zbilji su “klimatske promjene” oko nogometa istih sadržaja, ali nelogično intenzivnijih ritmova. Dinamo je bio hit prvih mjesec dana, potom je velikom brzinom postao po odjeku “dramatičan”. Hajduk je u tipično toplo-hladnoj atmosferi iako ima uvjerljivije igre, a Rijeku smo već spomenuli. Tablica za sada kaže Dinamo 32, Hajduk 31, Rijeka 21. Lani u ovo vrijeme Rijeka i Hajduk 33, Dinamo 26. Proljetos Dinamo 36, Rijeka 29, Hajduk 27. Ukupno u 2025. Dinamo 68, Hajduk 58, Rijeka 50.
Jesu li ove brojke u suglasju s odjecima doživljaja i stavova javnog okruženja najvećih nam klubova, svakome je na procjeni. Uz napomenu da sezona još nije ni do polovice došla, stoga ima još puno vremena da na kraju u pravu budu i pozitivni i(li) negativni tumači zbilje. Tada će, naravno, procjene biti vjerodostojnije, pogotovo ako kriteriji budu realno postavljeni. To je danas i najveći problem u i oko nogometa, postavka kriterija vrednovanja, odveć ovisna o “klimatskim” promjenama…
