Na Rujevici je “pet do podne”. Toliko je, naime, vremena ostalo da se momčad aktualnog prvaka i osvajača Kupa radikalno promijeni i krene opravdavati ukazano povjerenje kluba, struke, ali i navijača Rijeke, no igre njihovih ljubimaca u aktualnoj sezoni mogu im, umjesto radosti i sreće, izazvati samo mučninu u trbuhu. Put od vrha do gotovo samog dna prvoligaške ljestvice dogodio se slobodnim padom, to nikad nije dobra opcija jer nemate nikakvu kontrolu…
Kod predstavljanja novog trenera Victora Sancheza, sportski direktor Darko Raić-Sudar je devet igrača (poslije je došao i Talijan Vignato, pa je to ukupno deset novih igrača) koje je Rijeka dovela ovog ljeta okarakterizirao kao pojačanja, uz opasku da je bilo ideja da se pojačaju još neke pozicije, no to se na kraju nije dogodilo. Konkretnije, najviše govora bilo je o poziciji “šestice”, na kojoj je ostao jedino Petrović, a tada je sportski direktor kazao da to može igrati i Dantas.
Tiago Dantas upravo je jedan od tih devet igrača koji je do sada skupio najviše minuta u igri i praktički po dolasku postao prvotimac. Dantas je vrlo brzo pokazao svoje kvalitete, sve stane u onaj fantastičan pogodak Shelbourneu u Dublinu ili pokretanju momčadi protiv niželigaša Maksimira ulaskom s klupe, no njegov osnovni problem je pozicija na kojoj igra. Do sada nije uspio uvjeriti nikoga da je “šestica” njegova idealna pozicija, posebice ne u defenzivnim zadaćama, čvrstoći duel-igre i razbijanju protivničkih napada, a nerijetko kod igre s jačim protivnicima Dantasa kao da nije bilo u igri…
Ofenzivnog veznjaka Ndockyta trener Đalović primarno je koristio kao krilnog igrača (a to je nastavio i Sanchez), gdje je njegov potencijal u najmanju ruku upitan. On sigurno ima svoje kvalitete, barem za dodatni impuls s klupe, no jednostavno ne na poziciji na kojoj je dosad igrao. Neuspješni pokušaji centaršuteva, neke početničke pogreške uz gol-liniju i naprosto nesnalaženje na terenu također odaju dojam potpuno krivog korištenja njegovih usluga, no boljih alternativa za te pozicije očito u kadru nema.
Anel Husić nedvojbeno ima kvalitete pravog, modernog stopera, a stigao je kao zamjena za Radeljića, koji je na kraju ostao. Tri utakmice u nizu dobio je tek nakon ozljede reprezentativca BiH, a nesigurnost koju (zasad) zna iskazati u igri u ključnim trenucima poput gafa ili skrivljenog jedanaesterca vjerojatno je plod neuigranosti i manjka koncentracije na kojima će sigurno morati poraditi jer SuperSport HNL nije baš “dječja igra” kako je možda mislio s obzirom na raniju reputaciju. Osim toga, pokazao je da može biti opasan iz prekida, a i pogoditi glavom, do sada je najkompletniji novopridošli igrač koji ispred sebe ima Radeljića.
Lasickas bi u idućem periodu sigurno trebao dobiti više prilika, samo ga je ozljeda spriječila za više potpuno zasluženih minuta u igri, posebice zbog svoje polivalentnosti i loše forme igrača kojima je prva zamjena. Ono što je do sada pokazao na terenu svakako je vrijedno pažnje, a zna li se da je on jedan od omiljenih Sanchezovih igrača iz perioda Olimpije, sigurno će dobiti svoju šansu, možda uskoro postati i prvotimac.
Ante Matej Jurić s dva je pogotka najefikasniji napadač Rijeke, igrač šesnaesterca kojem su prednost i duel-igra zbog svoje visine i snage. Zasad je opravdao “back up” poziciju napadača za koju je i doveden u Rijeku, iako mu je trenutačno Adu-Adjei pretpostavljen. Mladi Britanac ulazi u šanse, vidi se da su linije kretanja postojane, no izrazito slaba realizacija definitivno nije nešto što je Rijeci u ovom trenutku potrebno. “Presušena” Rijeka nasušno treba golove i pobjede…
Nekadašnji kapetan Damir Kreilach nije doveden da bude jedan od nositelja igre, no i ono malo minuta što je proveo na terenu prekinula je ozljeda, a zna li se da je već duže vrijeme izvan natjecateljskog ritma, “jedinom” kapetanu Rijeke sigurno će trebati i vremena i truda da pokaže kako još uvijek ima “dinamita” u svojim nogama.
Najveći gubitnik, iako je to pomalo i tendenciozno reći, prijelaznog roka svakako je Dominic Jankov. Nekadašnji bugarski reprezentativac stigao je na Rujevicu s epitetom nogometnog virtuoza, za njega je plaćena i nemala odšteta, no u Rijeci nije krenuo kako treba. Prvo je, prema Đalovićevim riječima, bio “pretreniran”, a obiteljska tragedija koja ga je nedavno zadesila sigurno je ostavila traga na njemu, u životu postoje i bitnije stvari od nogometa.
Ispred Talijana Vignata još je dug put, fizička nespremnost i proces prilagodbe znaju potrajati za igrače naviknute igrati u drugačijim nogometnim uvjetima od onih u Serie A, za konkretniji dojam morat će više i igrati, baš kao i Omar Šarif Sijarić koji je, barem zasad, potvrdio da nisu svi igrači iz treće njemačke lige na razini na kakvoj su bili Pašalić i Ivanović, danas aktualni reprezentativci Hrvatske i igrači vrijedni desetine milijuna eura…
