Nakon godišnjeg izvještaja drugoplasirane momčadi SuperSport HNL-a, Hajduka, koji je 2024. godinu završio s gotovo 11 milijuna eura minusa, jučer su svoj izvještaj objavili i čelnici vodeće momčadi, HNK Rijeke. Dugoročna stabilnost i održivost predsjednika Miškovića i ostatka uprave riječkog prvoligaša jasno je vidljiva iz prve, nakon što je 2023. minus iznosio nešto više od milijun eura, Rijeka je 2024. poslovnu godinu završila u plusu, s nešto više od 40.000 eura, što je u skladu sa svim onim politikama Rijeke o samoodrživosti i samodostatnosti u hrvatskom nogometu, a to je fantastičan rezultat, posebice kada se u obzir uzmu okolnosti i obveze koje Rijeka ima, prije svega u obliku vraćanja višemilijunskog godišnjeg kredita za stadion i kamp koje je izgradila na Rujevici.
S druge strane, ukupni rashodi Rijeke rasli su s 14 na nešto više od 17 milijuna eura, u što ulaze svi troškovi koje klub ima, uključujući i plaće igračima, stručnom stožeru, te radnoj zajednici. Povećanje u odnosu na prošlu godinu, kada su plaće igrača u pitanju je minimalno, Rijeka je u godinu dana izdvojila cca 400.000 eura više za plaće igračima i praktički ostala na istom budžetu za plaće koji se već dvije godine zaredom kreće u iznosu od šest milijuna eura.
Ako se, primjerice, zna da u ovu riječku računicu nisu ušle prodaje tri temeljna igrača ove zime (Smolčić, Galešić, Pašalić) jer su svi formalno zgotovljeni u kalendarskoj 2025. godini, onda ovakav financijski izvještaj Rijeke još i više dobiva na težini. Drugim riječima, HNK Rijeka stabilna je poslovna, ali i nogometna sredina koja je u hrvatskim okvirima primjer zdravog, održivog poslovanja koje nije utemeljeno na raznim pozajmicama ili pak (ne)očekivanim novcima od europskih natjecanja za koje je gotovo nemoguće predvidjeti hoće li i u kojoj mjeri postati sastavni dio proračuna.
Svaki klub vodi svoju poslovnu politiku, Hajduk je po mnogočemu jedinstven primjer u Hrvatskoj koji pak na milijune eura može računati i iz drugih prihoda, prije svega od prodaje ulaznica, no uspoređujući ga, s primjerice, Rijekom, “u oči” upada iznimno visoka stavka koja se odnosi na plaće igrača.
U 2023. Hajduk je po toj stavci izdvojio gotovo 12 milijuna eura, godinu kasnije taj iznos porastao je i na nešto više od 14 milijuna eura. Rijekinih 5,8 na 6,2 milijuna eura u 2024. godini jasan su pokazatelj da je aktualna vodeća momčad i više nego dvostruko jeftinija nego što je to trenutačna momčad Gennara Gattusa, što je, s obzirom na rezultate koje te momčadi prikazuju na terenu, apsolutno poražavajuće za klub iz Splita.
Otkako je Damir Mišković preuzeo Rijeku, s eventualnom iznimkom šampionske sezone u kojoj je momčad Rijeke bila najbliža Hajduku po plaćama (no i dalje iza njega), riječki nogometaši za bitno su manje novce napravili znatno bolje rezultate u odnosu na momčad Hajduka. Počevši od povijesnog naslova prvaka, do europskih uspjeha, pa i broja osvojenih kupova, Rijeka je u posljednjom desetljeću znatno uspješnija momčad od splitskog rivala po svim navedenim sportskim parametrima s bitno manjim ulaganjima, a možda tu razliku najbolje ocrtava i bodovna razlika. Preciznije, od kada je predsjednik Mišković preuzeo prvoligaša s Kantride, Bijeli su osvojili čak 63 boda više u odnosu na rivala iz Splita. U aktualnoj, nikad izjednačenijoj sezoni, ova bodovna razlika skoro će biti dovoljna i za osvojiti naslov prvaka… Tome teže i jedan i drugi klub s Jadrana, no nikako ne treba smetnuti s uma i Dinamo koji iz drugog plana čeka pogrešan korak “majstora s mora”…
