Ovo je ona utakmica koju pamtiš ne po rezultatu, nego po osjećaju. Nula–nula u Krakovu protiv Šahtara, ali nula koja vrijedi više od mnogih pobjeda. Rijeka je tim bodom, potpuno zasluženo, potvrdila europsko proljeće – prvi put nakon 45 godina – i to protiv objektivno najtežeg suparnika u skupini. Ako to nije veliki uspjeh, onda stvarno ne znamo što jest.
Sanchez je ovu utakmicu pripremio vrhunski. Bez velikih riječi, bez lažnog hrabrenja, s jasnom idejom kako neutralizirati momčad koja je četiri puta skuplja, individualno jača i puna igrača koji žive od prostora. Rijeka im ga jednostavno nije dala. Obrambeno – gotovo savršeno. Kompaktno, disciplinirano, s jasnim linijama i pametnim presingom u pravim trenucima. Šahtar je imao posjed, ali ne i kontrolu. Imao je loptu, ali ne i osjećaj da je gospodar terena.
Zlomislić je bio ono što kapetan mora biti u ovakvim večerima – miran, siguran, autoritet. Sve što je trebalo obraniti, obranio je. I ono najvažnije, nikada nije unosio nervozu. Ispred njega obrana je odradila posao za udžbenike. Bez panike, bez ispucavanja “na pamet”, bez nepotrebnih rizika. To je europska zrelost. Svaka reakcija bila je tempirana, svaki presing pravovremen – Rijeka je pokazala da zna igrati i protiv najboljih.
A Rijeka je imala i svoju veliku priliku. Onaj udarac Adu-Adjeija… Da je lopta ušla, Top 8 bio bi nevjerojatno blizu. Ali ni ovako nema žaljenja. Naprotiv. Ovaj bod ima težinu, ima kontekst i ima priču. Jer Rijeka nije došla preživjeti – došla je igrati pametno, hrabro i odgovorno. Svaka akcija, svaki pokušaj bio je promišljen i u službi cilja – sačuvati mrežu i, po mogućnosti, pokušati iznenaditi protivnika u ključnim trenucima.
Poseban detalj večeri bila je Armada. Usred Krakova, daleko od Rujevice, orilo se “volim te Rijeko”. I to u trenucima kada je bilo najteže, kada je trebalo zadržati koncentraciju i vjeru. Ta sinergija momčadi i navijača dodatno govori koliko je ova europska priča zdrava i stvarna. Svaki zvižduk, svaka pjesma i svaka zastava bila je podsjetnik protivnicima da Rijeka igra s identitetom i ponosom.
Na kraju, ovo nije samo uspjeh Rijeke. Ovo je uspjeh hrvatskog nogometa. U vremenu kada često sumnjamo u sebe, Rijeka je pokazala da se znanjem, radom i taktikom može parirati svima. Europsko proljeće nakon 45 godina nije slučajnost. Ovo je plod ozbiljnog rada, pravih odluka i momčadi koja zna tko je i što želi. I zato ovaj bod vrijedi zlata, jer pokazuje da i mali klubovi, s pravim pristupom, mogu ispisati velike priče u europskom nogometu.
