Ne kažu ljudi uzalud da je bolje roditi se uz dašak sreće nego pameti. I najveći pametnjaković teško će uspjeti u izostanku sreće, a velikim srećkovićima moglo bi se “poklopiti” čak i ako su najveće budale. Jutro nakon Lige prvaka o tome je vjerojatno razmišljao trener Celtica Brendan Rodgers, istovremeno se mireći s gorkom činjenicom da nekada ni “najbolje moguće” nije dovoljno dobro.
Celtic je protiv Bayerna odigrao znatno iznad svoje uobičajene razine, prije dvomeča s Bavarcima svi smo predviđali mrski pljusak u mreži Kaspera Schmeichela, no Škoti su ostali u igri sve do zadnje sekunde, što se moglo dogoditi samo izvedbama bliskima savršenstvu. “Živući” 0:1 poraz s Celtic Parka na Allianz Areni pretvorio se u 1:1 nakon što je Kuhn matirao Neuera u 63. minuti, čekao se samo zvižduk kao signal za produžetke, a onda je Alphonso Davies donio veliku radost u bavarske redove golom u 94. minuti.
Daviesov pogodak malo podsjeća na Sportingov gol protiv Bologne, onaj zbog kojeg je Dinamo ostao prvi ispod crte, jer mnogo je sretniji nego spretniji. Davies uopće nije prvi stigao do odbijene lopte nadomak gol-linije, nego je stoper Carter–Vickers krenuo u ispucavanje u nadi da će otkloniti opasnost, ali Bayernov Kanađanin pravovremeno je postavio nogu i preusmjerio loptu u gol. Jedan takav “otpadak”, nakon izvrsne obrane Schmeichela Goretzki duboko u sučevoj nadoknadi, potopio je sve Celticove nade.
Igrači su se uhvatili za glavu ili pali na koljena, samo je iskusni Kasper Schmeichel znao da će se sutradan svi probuditi prepuni ponosa, pa im je naređivački pokazao da ustanu, podigao glas i potjerao ih na zadane pozicije. Znao je Schmeichel da od sučeva dodatka nisu ostale ni mrvice, znao je da Celtic završava svoj nastup u Ligi prvaka, ali očito je želio da to učine dostojno i podignute glave, onako kako zaista zaslužuju jer nije mala stvar neusporedivo ‘veću‘ momčad držati “na konopcima”. Schmeichelova reakcija bila je neodoljiv podsjetnik na posljednji time-out Dagura Sigurdssona u Oslu. “Zaje** sve, igrajte rukomet!”. Nije se ni protiv Danske više imalo što tražiti, ali posljednje trenutke poraza ispratit ćemo kao pobjednici. Istom logikom vodio se i Schmeichel, čak će i Rodgersove izjave nakon utakmice zvučati kao zaključci o rukometnom srebru Hrvatske.
– Možda nismo pobijedili, ali vratili smo kredibilitet u očima Europe.
Rodgers je u ljeto 2023. drugi put postao trenerom Celtica, a dio motivacije za povratak krio se upravo u Europi. Na domaćoj razini nije imao što dokazati jer u prvom mandatu (2016. – 2019.) osvojio je 8 trofeja. No, nastupi u Ligi prvaka bili su bolna točka, Celtic je u to vrijeme teško parirao i momčadima bliskima svom ešalonu, a kamoli velikanima. Između ostalog, pamte 0:5 i 1:7 protiv Paris Saint-Germaina, 0:7 s Barcelonom na Camp Nouu… Rodgersa su mediji nemilosrdno “prali”, zamjerajući mu isto što i Angeu Postecoglouu – zašto se nadigravati s elitnim momčadima i pokupiti renome “kante za nabijanje”, umjesto odmaknuti se od svoje nogometne filozofije, zatvoriti se po ustaljenim shemama pa sigurno izgubiti, ali s dostojnih 2-3 razlike?
Rodgers je, vidimo na ovosezonskom primjeru, prihvatio takve sugestije i ključna je to razlika u odnosu na “onog” i “ovog” Rodgersa. Protiv Bayerna je odigrao taktički gotovo pa savršenu utakmicu, Celtic ne samo da se izvrsno branio 180 minuta već je, posebice u drugoj utakmici, koristio i najmanje sitnice u suparnikovoj ponudi te priredio četiri velike opasnosti Neueru. Da su Maeda i društvo uštimali nišanske sprave, danas bismo govorili o povijesnom uspjehu škotskog nogometa i “masterclassu” Brendana Rodgersa. No, opet se vraćamo na sreću i onu da je najspretniji ribar bez sreće samo čovjek u mokrim čizmama. Mogao je to Rodgers pomisliti i u Liverpoolu kada se Steven Gerrard poskliznuo ispred Dembe Be…
Celtic je u 10 utakmica doživio potop samo protiv Borussije u Dortmundu (1:7), gdje se na krilima pobjede nad Slovan Bratislavom (5:1) vjerovalo da se isplati ići na sve ili ništa. Zatim je pronicljivo preživio tada vrlo raspucanu Atalantu u Bergamu (0:0), između ostalog i ugasio RB Leipzig (3:1), do samog kraja prijetio Club Bruggeu (1:1) i sve do zadnjih minuta živio na gostovanju kod Aston Ville (pa primio gol za 2:4). Uz to, bod protiv Dinama i tri protiv Young Boysa te završno, hrabra i nadasve kvalitetna prezentacija kontra Bayerna. Celtic je naučio igrati u eliti, Rodgers je svoje dugove vratio.
S jedne strane pametni pehist, s druge mačka s 9 života. Vincent Kompany vjerojatno zahvaljuje Daviesu što i dalje ima posao, no mora se ozbiljno zapitati može li Bayern išta ponuditi u nastavku. Finale je u Münchenu, Bayern ima nikad snažniji motiv stići do samog kraja, ali ni po čemu ne daje dojam da je kadar to učiniti. U osmini finala stiže mu Atletico Madrid ili Bayer Leverkusen, odnosno ili taktički besprijekorna momčad Diega Simeonea ili ona Xabija Alonsa, koju Bayern nije porazio otkad je Španjolac preuzeo kormilo Apotekara. Ovakvim nemaštovitim izvedbama, koje funkcioniraju praktički isključivo na individualnu kvalitetu, neće preplašiti ni Madrid ni Leverkusen. Na koncu, Bayern u prošlotjednom ogledu s Bayerom čitavih 90 minuta nije zapucao u okvir gola…
No, i takav Bayern, nedorečen, sumnjiv i taktički silno limitiran, izvukao je bod kod Bayera i napravio veliki korak prema tituli te će ju vjerojatno i uzeti jer domaća konkurencija ove se sezone doima slabijiom nego inače. Takav Bayern igra osminu finala LP i sve dok ima moćne pojedince može se nadati uspjehu. Ispali su tek u Kupu Njemačke, što je već i tradicija. Gledajući samo krajnje ishode, ispada da je Bayernova sezona dobra ili odlična, a gledajući statistiku, ispada da je Kompany trenerski mag jer s 2,57 bodova po utakmici trenutno slovi za najučinkovitijeg stručnjaka u povijesti Bundeslige. Naravno, brojka je tako visoka zbog malenog uzorka, drugi Pep Guardiola (2.57) i treći Hansi Flick (2.45) odradili su ih višestruko više.
Istovremeno, mnogi njemački komentatori rado bi odmah smijenili Kompanyja jer uočavaju da još uvijek nije doveo momčad u red, niti je Bayern osjetno napredovao u odnosu na start sezone. Još uvijek nije pokazao da je trener dostojan Bayerna, taj krimen nosio je od početka angažmana jer stigao je kao sedmi ili osmi poziv te priložio trenerski CV mlade karijere, odnosno CV kakav Bavarce inače baš i ne zanima.
Eto, ispada da je Vincent Kompany hodajući paradoks, istovremeno je najbolji i najgori trener Bayerna kojeg smo vidjeli posljednjih godina.
