Točno 131 dan nakon što je napustio Maksimir, Sergej Jakirović (48) je pronašao novi klub. Krajem siječnja preuzeo je Kayserispor i prvih 20 dana turske avanture odradio odlično. Otkako je došao, klub iz Kapadokije, s kojim je Jakirović potpisao ugovor na godinu i pol dana, značajno je povećao svoje izglede za ostanak. U prve tri utakmice osvojio je u turskom prvenstvu pet bodova, bod više nego u osam prethodnih kola. Iako je dug put do konačnog cilja (Kayserispor je 16. s 21 bodom iz 22 utakmice, Sivasspor, posljednji klub u zoni ostanka ima 23 iz 23 dvoboja), prvi dojmovi iz Turske za Jakirovića su i više nego povoljni.
– Turska je prava nogometna zemlja u svakom smislu te riječi. Pogledajte samo kakvi igrači i treneri tu rade i igraju i sve će vam biti puno jasnije. Navijači su fantastični, volim reći da je to mentalitet najsličniji našemu. Od prvog dana smo ja i moji najbliži suradnici bili svjesni gdje dolazimo i kakav nas zadatak očekuje, ali kad doživite doček na aerodromu, podršku navijača na stadionu, steknete dojam kao da ste u nekom filmu. Infrastruktura je u Turskoj savršena, vrhunski stadion, klupski kamp, tereni, imamo sve što je potrebno da napravimo sjajne stvari i ja vjerujem da ćemo u tome i uspjeti. Prvi kontakti s Kayserisporom i njegovim čelnicima bili su konkretni i to me odmah privuklo. Znate, nekad klubovi ispipavaju teren i idu okolnim putem, dok s Kayserisporom nije bilo tako niti trenutak. Sve smo dogovorili za 12 sati i to vam dovoljno govori. Uvijek ističem da idem tamo gdje me najviše žele i gdje mogu provesti svoju, ali i klupsku viziju. Takva priča bila je između mene i Kayserispora. Komunikacija jasna i konkretna, dogovor brz, to mi je bio signal da je vrijeme za novi iskorak – objašnjava Jakirović.
Imao je i drugih ponuda, no Kayserispor je odnio pobjedu bez obzira na položaj na prvenstvenoj ljestvici…
– Opet ponavljam, konkretnost mog novog kluba je bila presudna. Ponuda zaista nije manjkalo. Sjajan rezultat koji smo napravili u Dinamu imao je snažan odjek, klubovi su se zainteresirali, ali smatram da sam donio najbolju odluku. Od prvog razgovora s predsjednikom i sportskim direktorom vidio sam koliko žele da dođem ovdje. Čak su mi u razgovoru provukli da su mislili da neću doći jer su im ljudi u Hrvatskoj rekli da sam trener za najbolje turske klubove, a ne za borbu za ostanak, ali ovo nije prvi put da izlazim iz zone komfora. Štoviše, tvrdim da je to pokretač, ključ za uspjeh i dobar rezultat.
Bez obzira na sjajne dojmove iz Turske, Dinamo je nezaobilazna tema za Jakirovića. U Maksimiru je sa svojom momčadi učinio sve što se tražilo, ispunio sve ciljeve i osvojio dvostruku krunu, ali i okončao svoj mandat u Maksimiru nakon uvjerljivog poraza 2:9 od Bayerna u Münchenu u Ligi prvaka…
– Gledajte, trenerska sudbina je takva. Ne kaže se uzalud da je svakom treneru zajedničko da je u jednom trenutku bivši. Na ovaj ili onaj način. Jednostavno je to za prihvatiti, događa se svakodnevno u sportu. Možda sam nekako više očekivao otkaz nakon one famozne utakmice protiv Lokomotive u Maksimiru (0:3) u siječnju 2024. No tada sam dobio jednoglasnu podršku, digli smo se na noge i osvojili duplu krunu. Tih 13 mjeseci u Dinamu nisu bili nimalo lagan period. Stalno su se potencirale neke afere, novinarske ankete trebam li “preživjeti” nakon svakog poraza, bez obzira kakve probleme i nedostatke momčad imala u tom trenutku. To me zbilja očvrsnulo. Onog trenutka kada sam shvatio da svaki dan i utakmica mogu biti presudni, oguglao sam i sa svojim stožerom nastavio raditi najbolje što znam. Dvostruka kruna je bila najbolji odgovor na sve sumnje, kao i ulazak u Ligu prvaka, što je bilo posebno važno s obzirom na financijski aspekt i značaj za klub u cjelini. Na kraju dana, nogomet je posao i nema prostora ni za kakvu zlu krv – kaže Jakirović i dodaje:
– Život ide dalje, iza mene su u Dinamu ostali sjajni odnosi i lijepa prijateljstva, to se osjeti u svakom mom posjetu Maksimiru. Najvažnije mi je da smo nakon svega ostali ljudi i da si možemo pogledati u oči.
S ove vremenske distance, bi li nešto mijenjao u svom boravku na klupi Dinama?
– Mislim da bi bilo nezahvalno reći da bih nešto mijenjao s ove distance. Svjesno smo došli raditi kada je momčad bila u teškom psihološkom stanju nakon poraza od AEK-a, a i s ne baš savršenim ulaskom u prvenstvo. Tako je to u Dinamu, pritisak očekivanja je ogroman i znali smo što nas čeka. U tih 13 mjeseci išli smo svako malo iz euforije u tragediju, ali smo izdržali sve to. Smatram da su sve odluke stručnog stožera i mene pokazale ispravnim. Osvojena je dvostruka kruna i izboren ulazak u Ligu prvaka, koji je izrazito strateški važan za klub uz nikad veći financijski kolač. Naravno da treba odati priznanje i Nenadu Bjelici za postignuti rezultat Dinama u Ligi prvaka i ostvaren bodovni učinak. Svjedoci smo da danas Dinamo prodaje svoje igrače za ogromne novce, a sve je to kao produkt nastupa u Ligi prvaka. Danas je to Petar Sučić, sutra Martin Baturina ili netko drugi. Ne, stvarno ništa ne bih mijenjao i sa svojim stožerom osjećam veliki ponos za sve učinjeno u našem mandatu.
Marko Marić nedavno je napustio funkciju sportskog direktora Dinama, kakva je bila suradnja dva donedavna stanovnika Maksimira?
– Suradnja s Markom je bila dobra. Igrali smo zajedno u NK Zagreb, a imamo kontakt i nakon odlaska iz Dinama. Ne mogu se žaliti ni na što. Marko Marić je bio jasan i korektan u komunikaciji sa mnom. Ja sam već i ranije rekao, možda bih se postavio drukčije u nekim situacijama da sam bio u njegovoj situaciji. Imao sam viziju oko dolaska nekih igrača u Dinamo, o tome sam nebrojeno puta pričao. Kada ste trener, želite izvući najbolje od onoga što imate na raspolaganju. Ako me već pitate, žao mi je što je priča s Markom kao sportskim direktorom Dinama tako okončana. Smatram, također, da je sjajno posložio školu nogometa s Ivom Milićem. No, kao i u mom slučaju, to je na kraju dana posao i rastanak mora doći kad-tad.
Slijedi veliki derbi na Rujevici između Rijeke i Dinama. Okršaj dva bivša kluba Sergeja Jakirovića…
– Mislim da nas prije svega čeka sjajna utakmica. Radio sam u Rijeci i Dinamu i jako dobro znam što nosi derbi na Rujevici. Rijeci su u ovom prijelaznom roku otišla tri krucijalna igrača, od toga stožerni igrači obrane Ivan Smolčić i Niko Galešić uz najboljeg napadača Marca Pašalića. Nadomjestili su ih s nekoliko iskusnih rješenja. Radomir Đalović je to opet dobro posložio. Pobijedili su u Osijeku unatoč svim kritikama i opet pokazali da nisu slučajno tu gdje jesu. S druge strane, Dinamo ima problema s ozljedama, ali mora ići na pobjedu. Galešića sam trenirao u Rijeci, on je velika i dodana vrijednost, a svim silama je želio u Dinamo. Vratio se Bartol Franjić koji može igrati na više pozicija. Došao je i Wilfried Kanga, ali mi se ne sviđa što se umanjuje i minorizira učinak Sandra Kulenovića. Kule ima 17 golova u sezoni, a tek je sredina veljače. Ne pamtim kada je Dinamo imao igrača s više od 15 golova u sezoni. Dinamo bi trebao ići na pobjedu jer su u prošloj sezoni upravo pobjede na Poljudu i Rujevici bile ključne. Rijeci na papiru igra bod, ali je momčad puna potentnih igrača koji jako dobro znaju što znači eventualnih plus 7 u odnosu na Dinamo, na čijoj je strani iskustvo. U svakom slučaju bit će zanimljivo.
U utrci za naslov prvaka, za Jakirovića je ipak prvi favorit Dinamo.
– Dao bih ipak prednost Dinamu, imaju pobjednički gen, dobro znam što sam ostavio tamo. Prepuni su iskustva i kvalitete i ako se malo namjeste, vjerujem da će doći do titule. Konkurencija je nešto oslabljena, iako ne treba otpisati Rijeku i Hajduk. No vjerujem da će na kraju “kralj ostati kralj” kako su to navijači Dinama opisali na kraju prošle sezone uz prigodnu koreografiju.
Jakirović nije zaboravio svoju najveću podršku, najbliže suradnike, ali i mjesto gdje je sve počelo u trenerskom smislu.
– Ključ svega što sam do sada napravio je posvećenost odricanju i radu. Nekad se osvrnem iza sebe i shvatim da sam još 2018. bio trener Sesveta. Pokušao sam se pravilno nadograđivati i vjerujem da sam uspio u tome. Jesam li drukčiji trener od onog kakav sam bio na svom početku u juniorima Sesveta i sada? Ma ne, princip je uvijek isti. Moram naglasiti da uz sebe imam sjajan stožer. Tu je od prvog dana moj kondicijski trener Marin Ivančić, u Mariboru nam se priključio i Marko Salatović, na koncu i video analitičar Anđelo Roguljić. Godinama unazad smo se ekipirali. Oni su svakodnevno moj servis. Nadopunjujemo se, savjetujemo, razgovaramo uz povjerenje, što je za mene od krucijalne važnosti. Spomenuo bih i obitelj, suprugu, ona ipak ima najviše razumijevanja za ovaj posao pun raznoraznih prepreka. Sav fokus je sada da se osigura ostanak Kayserispora u eliti. Što će kasnije doći, ne znam. Uvijek kažem da je prva sljedeća utakmica najvažnija, a kasnije što Bog da – zaključio je Sergej Jakirović.
