Dinamo i Hajduk doživjeli su upravljačke revolucije, promjene koje su logične, u prvom redu u odnosu na budućnost, ali ipak i – odmah, s obvezom osvajanja trofeja. “Modri” su proveli, na neki način, ispravak demokratskih izbora, pa su podarili Zvonimiru Bobanu vladarsku ulogu, kakvu je dugo uživao Zdravko Mamić, dok su se “bijeli” još jednom opredijelili, po standardnom običaju, za seriju smjena rukovodećeg kadra.
Na Maksimiru se na dnevnom redu događala temeljita smjena igračkog kadra dok se na Poljudu provela potraga za novim upravljačima, ipak prvenstveno na stručnom planu. Kako će to funkcionirati u skorašnjoj sezoni, hoće li jedni i drugi ekspresno pokazati prave rezultate, a to je od starta juriš na titulu prvaka, odnosno borbu za plasman na europskoj sceni, pokazat će se vrlo brzo. No nije lako trenerima, i Mario Kovačević kao i Gonzalo Garcia moraju opravdati povjerenje, to da im je gotovo pa svejedno voditi hrvatske alfa klubove kao što su uspijevali u Slaven Belupu i Istri 1961. Zanimljivost je da su “modri” poslije uspješnog eksperimenta s Danijem Olmom doveli dva igrača sa španjolskog tržišta, Gonzala Villara i Sergija Domingueza, dok je Hajduk ta pojačanja tražio u sferi stručnih struktura, također na bazi kadrova s iberijskog poluotoka. Moglo bi se zaključiti da su pokušaji s angažmanima talijanskih trenera, i to ne samo kod Dinama i Hajduka nego i Osijeka, bili nezadovoljavajući.
Uoči početka sezone izgleda da je znatno kompliciranija situacija na Poljudu. Prošle godine, u finišu prvenstva nastavljeno je s manijom promjena i to po diktatu navijača: naprasno je smijenjen predsjednik Lukša Jakobušić, automatski je svoje odsvirao sportski direktor Mindaugas Nikoličius, privremeni trener Jure Ivanković nije se mogao održati na klupi, stigli su novi stručnjaci, zavladala je moda italiana: trener Gennaro Gattuso sa svojih pet pobočnika, nešto kasnije je sletjela iz Francuske nova akvizicija u liku Francuza Francoisa Vitalija (dobio je kićenu titulu “direktor nogometnih operacija”), da bi po završetku prvenstva nastupila nova čistka. Još jedna u nizu promjena tijekom posljednjih dvadesetak godina. Najprije su nadzornici instalirali Ivana Bilića (osvjedočenog torcidaša iz mladosti, u novije vrijeme priklonjenog sljedbi Isusa Krista) za predsjednika Hajduka, zatim su otpust dobili Aljoša Pavelin i njegova četiri “adlatusa” iz Nadzornog odbora, da bi na kraju prvenstva po isteku ugovora otišli Gattuso i njegovi ljudi, posadu je napustio financijski mag Ivan Matana, najnovije i Vitali, naravno uz popudbinu od 400.000 eura, istekli su ugovori igračima Elezu, Kaliniću, Trajkovskom i ipak Rakitiću, te posuđenima Biuku, Mlakaru i Rusinu (ranije su otpušteni Moufi i Dajaku, također su tijekom sezone otišli uz minimalne naknade Sahiti i Perišić).
Sada je na snazi nova upravljačka struktura predvođena Ljubom Pavasovićem Viskovićem i njegovom listom pozorno od strane hajdučke zajednice odabranih nadzornika, ustoličen je član Uprave za sport Goran Vučević, zadojen stilom rada La Masije, njegovim izborom tehnički direktor Ivan Rakitić, asistent Vik Lalić, glavni skaut Španjolac Pep Boada, šef akademije Mišo Krstičević, tehnički direktor škole Čeh Jiri Plišek, dok su ranije svoje pozicije dobili trener Gonzalo Garcia sa stožerom (Španjolci Ibon Labaien Soto, Jose Carlos Garcia i Borja Zabale, te Goran Roce i kao novak pomoćni trener Zvonimir Deranja). Uz napomenu da će svoja mjesta u akademiji dobiti još dva španjolska znalca. Dakle, krenula je nova španjolsko-katalonska linija…
Vjerojatno je zamorno pratiti sve te odlaske i dolaske, moglo bi se zaključiti po onom napisu iz jedne splitske kavane da se “radnici primaju i otpuštaju svakog dana”, s razlikom da se fluktuacija upravljačke strukture Hajduka mijenja svake godine. Približno slične brojne promjene, ipak možda i dramatičnije, dogodile su se i na Maksimiru pod rukom Zvonimira Bobana, s obzirom na brojne odlaske iskusnijih prvotimaca “modrih”…
