Već duže vremena svjedočimo na utakmicama jednom prilično nejasnom primjenjivanju sudačkog upozoravanja. To nije stvar pravila nego nečeg što se u sudačkom kontekstu tretira kao preporuka ili ti savjet.
Dakle, prije svakog ubacivanja lopte iz kornera ili s mjesta prekršaja, u šesnaestercu momčadi koja se brani nastane klasična strka, naguravanje, potezanja, blokovi i slično, kojima se nastoji osujetiti suparnika na centaršutove. To se događa u svim ligama i natjecanjima, pa je logično zaključiti da su “preporuke” došle od vrha sudačke organizacije (FIFA i UEFA).
Ono što se gotovo u pravilu događa prije svakog ubacivanja lopte u šesnaesterac, to je intervencija suca, koji prekida akciju u začetku te se upućuje u kazneni prostor i upozorava igrače koji se po njemu nepropisno ponašaju. Pritom se gubi dosta vremena, suci to naglašeno komuniciraju, a naposljetku gotovo uvijek se “povlačenja i bodičekovi” istovrsno ponavljaju. Takvi, nazovimo ih preventivni prekidi lome dinamiku igre i sasvim sigurno ne doprinose onim promjenama u pravilima nogometne igre kojima se želi ubrzavati igra te skraćivati “ne-igrano vrijeme”. Ono što međutim postaje ključnim to je pitanje smisla takvih “upozoravajućih govorancija” sudaca. Naime, gotovo da se ne možemo prisjetiti jedne akcije takvog tipa koja je zaključena sankcioniranjem. Prije svega one koja se kažnjava kaznenim udarcem u korist momčadi koja napada, te javnom opomenom onome koji je prekršaj počinio.
Konzultirali smo pravila IFAB-a i onda tu situaciju pronašli u onom poglavlju gdje se govori o “savjetima sucu”. Ta je situacija između ostalih tretira pod “Držanje suparnika”.
“Suce se podsjeća da trebaju rano intervenirati kako bi se odlučno nosili s prekršajima držanja, pogotovo unutar kaznenog prostora pri udarcima iz kuta i slobodnim udarcima. Kako bi se uspješno suočio s tim situacijama:
– sudac mora upozoriti svakog igrača koji drži suparničkog igrača prije nego što lopta bude u igri
– mora opomenuti igrača ako se držanje nastavi prije nego što lopta bude u igri
– mora dosuditi izravni slobodni udarac ili kazneni udarac te opomenuti igrača ako se držanje dogodi kada je lopta u igri.
Na Rujevici je, u derbiju Rijeke i Dinama, u 49. minuti dosuđen korner za domaćina. Kad ga je Janković izveo, blizu peterca je u gužvi Valinčić vidljivo čvrsto uhvatio Fruka za ruku i jače ga potegao te je domaći igrač završio na tlu. Valinčić je pritom izbacio loptu izvan igrališta, dakle, otklonio opasnost za svoj gol. Zašto takvo vidljivo držanje suparnika sudac Kolarić, koji je primjetno u posljednje vrijeme nesigurniji i dvojbenih procjena, nije sankcionirao kaznenim udarcem i kartonom Valinčiću? On je objasnio tu odluku time da lopta još nije bila nije bila u igri kada je Valinčić srušio Fruka. Dojam je da dok je lopta letjela prema petercu gostiju, Valinčić još uvijek držao Fruka…
Ako prihvatimo i taj “savjet”, pa da lopta nije bila u igri, logično je čuđenje recimo trenera Đalovića, koji kaže kako onda svi mogu sve rušiti dok se lopta ne ispuca. Tada naime, pustite napadača na podu i jednostavno odbijete loptu…
Naravno da je to karikiranje, ali “preporuka sucima” pokazuje se kao jalov alat za suzbijanje nepropisnog držanja igrača, jer ta upozorenja nemaju praktičnu primjenu kada se ponavljaju nepropisna držanja, guranja i blokiranja. Suci će se jedino odvažiti svirati prekršaj u korist obrane, što nerijetko djeluje kao alibi odluka, pogotovo ako netko vrisne u gužvi i padne na pod. Vrlo su rijetke situacije da se obrane kazne i sankcionira njihovo držanje napadača.
U svakom slučaju ovakvi pristupi daju široki okvir “slobodnog sudačkog uvjerenja”, a to je inače plodno tlo različitih interpretacija istih slučajeva, odnosno posljedično generiranje polemika.
Kada bi se tako vidljivo potezanje braniča (u ovom slučaju Valinčića, ali većina to čini) kaznilo najstrožom kaznom, i tome se dosljedno pribjegavalo, onda bi sigurno bilo sve manje takvih vidljivih prekršaja. Jer o tome je riječ, o prekršajima. Evidentnima. Kao i ona koja se puno lakše dosude “napadačkoj formaciji”.
Od silnih govora i upozorenja sudaca, ne samo u HNL-u, nego i u Europi, koristi su nikakve. Štoviše, samo je više štete i polemika…
