Težak poraz upisao je Slaven Belupo i teško je u petardi koja je pukla na Apašu naći neke pozitive, ali Adriano Jagušić ponovno je zaslužio pljesak. No u igri “sam protiv svih” ovoga puta nije mogao pobijediti, u Koprivnicu je stigla presnažna momčad. Podsjetio je Jagušić na Arnolda Schwarzeneggera iz Komandosa kad sam uđe u neprijateljsku bazu, eliminira 70-ak suparnika i postane veliki heroj. Film je film, nogomet je nogomet, Slaven je Slaven, a Dinamo – Dinamo. Nije Jagušić ni zabio niti asistirao, ali Slaven je i u nedjelju uglavnom bio “one man team”. Taj čovjek je Jagušić, no da bi “team” napravio uspjeh, potrebna je bila i veća podrška više suigrača. Nije je bilo…
Možda zvuči neobično, jer se radi o dečku koji je 6. rujna proslavio 20. rođendan, ali Jagušić je prerastao Slaven Belupo. Njegov mu je trener Mario Gregurina, apsolutno s razlogom, u napadačkom dijelu igre dao sve ovlasti. No da bi postao igrač veće razine, Jagušiću je potrebna i bolja igra u defenzivi. Tu obaveznu igru u Koprivnici teško će dodati u svoj repertoar iz jednostavnog razloga. Belupu je prevažan u ofenzivi da bi ga trošio u obrani. I tu dolazimo do opasnosti s kojom se susreo teško izbrojiv broj hrvatskih igrača. Koja je to točno Jagušićeva pozicija? Gregurina je nedavno u intervjuu za SN rekao da je najbolji kao osmica, ali o nekakvoj igri Jagušića “box to box” protiv Dinama ne možemo pričati. Doduše, djelovao je točno između tih “boxova”. Niti ga je bilo u njegovom šesnaestercu niti je u suparničkom imao ijedan dodir s loptom.
Statistika: Sofascore
Igrao je desetku, koja se izvlačila i na desno krilo, nekad se i povlačio više u obranu kako bi pokretao napade, no s njegovim pokrivanjem suparnici nisu imali problema. To kompletiranje kao igrača ključno je u Jagušićevom razvoju, jer moćnije momčadi ga sigurno neće angažirati za ulogu fantazista oko kojeg će se sve vrtjeti (barem zasad još neće), a krilo ipak nije.
No da je veliki talent i potencijalno veliki igrač, pokazao je i protiv Dinama. Praktički svaki ozbiljniji napad SB-a kretao je od ili prolazio kroz njega. Sudjelovao je kod oba pogotka svoje momčadi, bio je glavni razigravač akcije u kojoj je Filip Krušelj asistirao, a Josip Mitrović poentirao, dok je uoči gola Igora Lepinjice uputio udarac s kojim se Ivan Filipović morao i bolje snaći. Nije završio u glavnim statističkim kategorijama, no njegova je ljevica sijala opasnost iz prekida, a uspio je opstati na travnjaku unatoč činjenici da je obrani gostiju upravo on bio isključiva zadaća.
Jagušić je kao desetka išao direktno na Josipa Mišića, a kad on krene “maltretirati”, ni najčvršćima nije lako. No Jagušić se nije dao. Primao je brojne udarce i nakon njih se uspješno dizao te tako pokazao da ima “glavu”. Prekršajima, suđenim i nedosuđenim, zaustavljali su ga i Mišić i Sergi Dominguez i Matteo Perez Vinlöf i Arber Hoxha… Možda smo nekog i zaboravili, budući da je Jagušić utakmicu završio s nevjerojatnom brojkom od devet pretrpljenih prekršaja. To ga nije pokolebalo…
Statističari su prebrojali da je bio u čak 21 duela na tlu i dobio ih je 12, u obje kategorije najviše na utakmici uz Pereza Vinlöfa koji je imao iste brojke. Kad gledamo samo igrače Slavena, bio je prvi i po broju udaraca, dodira s loptom, točnih dodavanja, driblinga pa čak i točnih centaršuteva (dva kao i Krušelj). Bilo je, naravno, i pogrešaka, ali i lijepih prodora i proigravanja koje u nekoliko navrata njegovi suigrači nisu iskoristili. Neki kvalitetniji pojedinci to bi sigurno učinili.
Jagušić je za Slaven Belupo odigrao 55 prvoligaških utakmica i zabio deset golova uz devet asistencija. Apsolutno je prvi u selu i sada je došlo vrijeme da krene put grada. Neka se Koprivničani ne naljute, nije nam namjera vrijeđati ih, pišemo metaforički o nogometnim razinama i konstatiramo da je Jagušić spreman za nešto veće. Je li to “sada” već na zimu ili sljedećeg ljeta, pitanje je oko kojeg dobro moraju razmisliti i klub i igrač i ljudi koji ga vode, no navijači Slavena trebaju se početi pripremati na novu eru. Sezona 2025./26. morala bi biti posljednja koju Jagušić igra u dresu njihovog omiljenog kluba iza kojeg je iznimno uspješna jesen.
Je li Dinamo ta sljedeća stanica? Kovačević ga je vodio u Slavenu, dvaput vidio što može i protiv njegovog Dinama. Nije tajna da ga cijeni, samo je pitanje cijeni li ga toliko da Zvonimiru Bobanu kaže “hoću ga u Dinamu koliko god da koštao!”. Ili je vlak možda već propušten jer je Jagušić za Dinamo postao preskup? Pričekajmo, odgovori bi mogli doći vrlo brzo..
