Da nije bilo skupštinara koji se zove Jure Zovko i koji je nakratko svojim razmišljanjima prekidao Dinamovu Skupštinu održanu u srijedu, mogli bismo kazati da je sve proteklo kao na sastanku Radničke stranke Sjeverne Koreje. U prijevodu ‘svi smo za, nitko nije protiv‘. Shvatili smo u srijedu da u plavom domu više nema oporbe!
Možda bi bilo zgodno da sljedeći put netko sastavi popis neugodnih pitanja, da ga podijeli nekim skupštinarima, pa da sve ne izgleda kao da su Zvonimir Manenica, Velimir Zajec i Dubravko Skender sljedbenici Kim Jong una.
Šalimo se naravno, ali stvarno je ‘skupštinska srijeda‘ u Maksimiru protekla u bratskom zagrljaju. I koliko god takav ‘jednostranački sustav‘ u politici ne izgleda kao idealan sustav, u Dinamu je to – dobro. Jer klubu stvarno trebaju ‘glave skup‘.
Ali kad se malo bolje analizira što se događalo na Skupštini, onda zapravo i nije moglo biti nekih posebno intrigantnih pitanja, jer su u opticaju, kad se radilo o financijskoj situaciji koju je izložio šef Uprave Manenica, bile brojke. Transparentne i jasne. A svaku je Manenica kristalno objasnio.
Matematika je egzaktna znanost, točna i nedvojbena. Sve ono što je iznio predsjednik Uprave jest provjerljvo, tako da…
Isto tako nije bilo potrebe propitkivati ni dugo izlaganje člana Izvršnog odbora Ivana Naukovića kad je u pitanju infrastruktura, odnosno stadion, prvo onaj u Kranjčevićevoj, pa onaj budući maksimirski. Konačno, prije nekog vremena u Maksimiru su gostovali premijer Plenković, gradonačelnik Tomašević koji su govorili o toj temi kao nečemu što će biti ostvareno.
Jasno, političari imaju svoj način komunikacije, često su ‘obećanovići‘ koji s protekom vremena, obično nakon izbora, ostanu bez glasa. Ali u Dinamu se nadaju da će ovoga puta nakon izbora i dalje biti glasni i ostvariti svoja obećanja. Ovoga puta nam djeluje da stvarno ‘nema više nazad‘. Više i varljiva politika, makar naravno to uvijek uzmite s dozom skepse, nema manevarskog prostora.
Ova Skupština je pokazala da će vladajućoj garnituri sljedeće tri godine, koliko joj još traje mandat, biti lakše raditi. U klubu vlada veliko jedinstvo, zajedništvo, više se ne zbraja broj ruku, više se ne razgovara o natpolovičnoj većini. U takvim okolnostima je mnogo komforije funkcionirati.
Financijska, organizacijska i infrastrukturna stabilizacija uz planove razvoja, imaju sasvim ugodan ‘šmek‘ u plavim dvorima. Klub je stabilan, miran, a to je važno i kad su u pitanju politički čimbenici, Grad, Vlada, te naravno banke, koje ne vole posloviti s onima ‘nemirnima‘.
Sad jedino preostaje – sportska stablizacija. U prvom redu izborom novog sportskog direktora koji je pred vratima, te naravno rezultatima. Čuli smo mi, a čuli ste i vi ako ste pratili, u Maksimiru se nadaju da će obraniti naslov prvaka, da će u na sportskom polju sve na koncu biti posloženo kako valja. Jer, budimo realni, može klub funkcionirati i kao švicarski sat, ali ako će kazaljka na njemu pokazati manji broj bodova od onog koji treba za naslov, onda će kompletna priča poprimiti neke druge obrise.
