Nisu igrači Slavena Belupa uspjeli kreirati novi pothvat, protiv Hajduka su još jednom na domaćem terenu ostali praznih ruku. Iako su se u izjavama uoči utakmice hrabrili da je u njima ostalo još snage nakon napornih utakmica s Rijekom i Osijekom, očito to nije bilo baš tako.
Intenzivan ritam utakmica ima svoju cijenu, pogotovo za momčad koja na to nije navikla, i ta se cijena jednostavno morala platiti. Nešto slično već se dogodilo Farmaceutima ovog proljeća, kad su u četvrtfinalu Kupa protiv Gorice morali igrati dodatnih pola sata. Nakon toga su upisali prvi ovogodišnji poraz, iz Koprivnice je sva tri boda odnio Dinamo (0:1) u utakmici u kojoj je Slaven većinu vremena odigrao s čovjekom manje zbog isključenja Ivana Ćubelića.
Ovaj put su protiv Osijeka izvodili i jedanaesterce, potom je došlo do velikog emotivnog pražnjenja jer se plasman u finale Kupa morao i barem malo proslaviti. Velika je bila energetska potrošnja i prošle subote kad je na Apašu preokretom pala Rijeka, a sve zajedno utjecalo je na izvedbu u prvenstvenom ogledu s Hajdukom.
Nisu gosti iz Splita pružili neku nezaboravnu partiju u Koprivnici, nije se to uostalom od njih ni očekivalo. Da je Slaven bio u svom uobičajenom izdanju, vjerojatno bi se stvari na (sve boljem) koprivničkom travnjaku odvijale drugačije, ali kad momčad trenera Marija Kovačevića energetski nije na potrebnoj razini, onda dolazi do problema.
S pravom mnogi hvale Farmaceute kako ove sezone igraju najljepši nogomet u Hrvatskoj, a Kovačević iz kadra kojeg ima na raspolaganju doista izvlači maksimum. Međutim, neke granice postoje, neke barijere su ponekad jednostavno previsoke, a tako je bilo ovom prilikom protiv Hajduka. Ne može se Slavenovim igračima osporiti želja i htijenje, ali im izvedba jednostavno nije bila na razini dovoljnoj za pariranje čvrstoj splitskoj momčadi koja je odlična u defenzivnom dijelu igre. Ako ne uputiš opasniji udarac u okvir suparničkih vratiju, nemaš se baš čemu ni nadati…
Pomalo komično djeluju komentari nekih Dinamovih navijača na društvenim mrežama kako je Slaven “pustio” utakmicu Hajduku. Sličan je bio narativ Hajdukovih navijača dok bi koprivnički klub gubio od Dinama, pa sve to treba shvatiti tek kao dio hrvatskog nogometnog folklora. U ovom trenutku dinamovci bi doista trebali brinuti samo o svojem klubu…
Kovačević i njegovi dečki sami najbolje znaju gdje su bili prije nekoliko mjeseci, a gdje su sad, i koliki su napredak ostvarili isključivo zahvaljujući kvalitetnom radu i velikom zajedništvu. Mnogi su ih proglašavali najvećim kandidatima za ispadanje, a sad su ispali najveći kandidati za europski plasman jer su stigli do finala Kupa, a u SHNL-u i dalje drže četvrto mjesto.
Stoga se oni nemaju kome što opravdavati, osim sebi samima. I ako se protiv Hajduka nije dalo izvući više, u igri je ostalo još dosta bodova, a sav fokus usmjerava se na petak i utakmicu sa Šibenikom u Koprivnici. Farmaceuti nastavljaju svojim putem, još ih puno posla čeka do kraja svibnja, pred njima je puno izazova, i bit će zanimljivo vidjeti hoće li izdržati do kraja i nakon 13 godina osigurati izlazak u Europu.
Do sljedećeg petka momčad će uhvatiti svježinu, a vraća se i kapetan Tomislav Božić nakon odrađenih kartona. Donijet će to stabilnost obrani koja je na trenutke “plivala” protiv Hajduka, no cijela ekipa morat će izgledati znatno bolje i uvjerljivije kako bi slomila čvrste Šibenčane…
