Riječ je o vrataru Ivanu Sušku (Singapur), desnom beku Antoniju Bosecu (CFR Cluj, Rumunjska) te lijevom Luki Lučiću (Zaglebie, Poljska). Oni su na svojim pozicijama iznijeli najveći dio prošle sezone, a njihovi nasljednici ovih dana se u slovenskim Radencima nastoje nametnuti novom treneru Mariju Gregurini.
Što se tiče vratarske pozicije, kako vrijeme prolazi, tako sve više izgleda da bi se Farmaceuti u novoj sezoni mogli pouzdati u dvojicu iskusnih čuvara mreže koje navijači jako dobro poznaju. To su Ivan Čović (34) i Antun Marković (33) koji zajedno s Teom Kolarom rade pod budnim okom novog trenera vratara Željka Sokača.
Spominjali su se Ivan Filipović i Marko Marić kao želje, no prvi se vratio u Dinamo s posudbe u Šibeniku, dok je drugi iz Zrinjskog otišao u latvijski RFS. Međutim, iz izvora bliskih vodstvu kluba doznajemo da se nije odustalo od dovođenja novog vratara, no čeka se prava prilika, kako bi doista bila riječ o pojačanju.
Na bočnim pozicijama imamo vrlo zanimljivu situaciju. Na desnom beku je ‘prirodni‘ Bosecov nasljednik mladi reprezentativac Filip Krušelj (20), no kao pojačanje je iz Veleža doveden i Karlo Išasegi (24). Na pripremama u Radencima je i Luka Ćurković (19) koji je dosad upisao tek osam prvoligaških minuta, a u prošloj sezoni u prvenstvu nije nastupao.
Svi oni su kandidati za desnu stranu obrane, ali to nije sve jer tu poziciju pokriva i Mateo Barać, 24-godišnjak pristigao iz Karlovca. Međutim, Barać se jednako dobro snalazi i na lijevom beku, a treneri uvijek vole polivalentne igrače. Zasad je na lijevoj strani u prednosti Antonio Jakir (22) koji se pokazao u dobrom svjetlu na kraju prošle sezone, a konkurirat će mu Barać. U Sloveniju je Gregurina poveo i juniora Marka Petrovića (19) koji može pokriti pozicije lijevog stopera i lijevog beka.
U svakom slučaju, u Slavenu se oslanjaju na mlade snage, na njihovu poletnost i želju za dokazivanjem. U Gregurininoj koncepciji, kao što je to bio slučaj i kod Marija Kovačevića, od njih će se očekivati velik doprinos u fazi napada.
– Treniramo dva tjedna, treninzi su dosta teški, dosta intenzivni, ali vrijeme prolazi jako brzo i svi jedva čekamo da završi taj pripremni dio i da počne prvenstvo. Mogu reći da se osjećam jako lijepo u novoj momčadi. Brzo sam se prilagodio i zasad je sve u najboljem redu. Svi dečki su me stvarno super dočekali, osjećam se jako ugodno i to je za igrača najvažnije. Sve su to pravi momci i tako i treba biti u klubu ovakvog renomea – rekao je Karlo Išasegi, jedan od kandidata za desnog beka.
Što kaže na brojnu konkurenciju na njegovoj poziciji?
– Uvijek je dobro imati jaku konkurenciju, jer to te onda tjera da budeš još bolji. Nema sumnje da će se svatko od nas boriti za svoje mjesto i to je normalna stvar u nogometu.
Prvi put će Išasegi zaigrati u SHNL-u, i zbog toga ne skriva uzbuđenje.
– Jako sam sretan zbog toga, jer bila mi je velika želja zaigrati u najvišem rangu hrvatskog nogometa, što će mi se sad i ostvariti. Nadam se samo da ću ispuniti očekivanja. Prvo svoja, a onda i trenera, odnosno stručnog stožera.
Išasegi je s nogometom počeo sa šest godina u đakovačkoj Croatiji, potom je bio u Cibaliji, Osijeku, Belišću i Hrvatskom dragovoljcu. Potom se vratio u Vinkovce te je nakon četiri sezone u Cibaliji proveo godinu dana u Veležu.
– Iskreno, bilo mi je lijepo u Mostaru. Lijepo sam se osjećao, Velež je veliki klub, ali imali su tešku, zahtjevnu sezonu, koju smo na kraju uspješno izgurali. Sigurno je da sam tamo napredovao i tko zna, da nisam bio tamo, možda sad ne bi bio ni ovdje. SHNL je jedan veliki iskorak. Liga je zahtjevnija i taktički i fizički i vidjet ćemo što nosi budućnost. Nadam da ćemo odraditi jednu dobru sezonu, kao što je bila prošla, ako ne i bolja, a na osobnoj razini očekivanja su uvijek jako velika. Nadam se samo da ću ispuniti sve ono što sam sebi zacrtao – zaključio je Karlo Išasegi.
