Prije dvjestotinjak godina, kada je Europi više dozlogrdio jedan rastom omaleni, a silno ratoborni Korzikanac koji je prethodno u nekoliko navrata žario i palio Starim kontinentom, osvajao teritorije, pokoravao narode, te nakon što je konačno svladan, Englezi nisu puno razmišljali što s njim. Taj Korzikanac zvaše se Napoleon. Odlučili su u Londonu prognati ga što dalje od Europe i civilizacije, na “drugi kraj svijeta”. Njega su našli na Svetoj Heleni. Otočić u južnom Atlantiku, bliže Africi nego Južnoj Americi. Od angolskog kopna udaljen oko 2000 km. Od Europe? Čitavu vječnost. Čak i danas, a poglavito tada, početkom 19. stoljeća. Ima od Svete Helene do Pariza oko 7.000 km.
Otočić koji je i danas slabo naseljen (4.500 stanovnika) tada je bio pustopoljina. Skoro pa nigdje nikoga. Vulkanski otok, strme hridi na obali, poprilično vjetrovit, pa su logično i morske struje koje ga oplakuju (prije bismo napisali „šamaraju“) snažne, valovi visoki.
I upravo u takvom, ne baš gostoljubivom i pitomom kraju, ondje gdje je Bog rekao laku noć, jedna mlada, hrabra Splićanka uzdigla je hrvatski stijeg. Ne, ne radi se o turizmu. Dina Levačić nije turistkinja. Ona je vrhunska sportašica, zaljubljenica u more i njegove dubine i daljine. Dina je ponajbolja daljinska plivačica na svijetu. Žena koja nas godinama svako malo šokira, ali ugodno iznenadi novim pothvatima. Sada se upisala u povijest kao prva osoba koja je isplivala oko Svete Helene. Nitko to još dosad nije uspio, a možda ni probao, jer valja skupiti i solidnu razinu hrabrosti, ne samo tjelesne, plivačke spreme.
– Ruta je bila nekih 48 km, za što mi je trebalo 17 sati i 13 minuta. Ovime sam postala prva osoba u povijesti koja je isplivala ovu rutu. Bilo je teško i mentalno i fizički. Znala sam da me to čeka, ali bilo je još teže od očekivanog zbog valova koji su me pratili cijelim putem, morskih struja i plivanja po noći. Lokalni tim koji me pratio nije mogao biti bolji, a i mještani su me srčano ispratili i na startu i na cilju, i na tome sam im jako zahvalna. Sad se idem malo odmoriti i pripremiti za sve što me čeka dalje.
Tako je zborila s “Napoleonova otoka” hrabra i ustrajna Dina.
Ova djevojka obara rekorde već čitavo desetljeće, još od 2017., kada je prvi put snažnije skrenula pozornost na sebe, postavši prva Hrvatica koja je preplivala kanal La Manche. Te je godine upravo za navedeni pothvat dobila i posebno priznanje Sportskih novosti. No to je bio samo početak.
Iako se Dinu možda ponajviše prepoznaje, spominje i u medijima je bio snažno popraćen njezin uspješan projekt isplivavanja tzv. Oceanovih 7, plivanja sedam zahtjevnih ruta po cijelom svijetu, Dina je uspjela ostvariti i daleko više. U kolovozu 2023. preplivavši Bristolski kanal (jug Engleske, 27 km), ostvarila je Trostruku krunu koju čine La Manche, Sjeverni kanal i Bristolski kanal. U tom je trenutku bila 13. osoba na svijetu kojoj je to uspjelo. U veljači 2024. plivala je 8 km vrlo izazovne rute Cape Point, odnosno na mjestu gdje se spajaju Atlantski i Indijski ocean, na jugu afričkog kontinenta. Samo koji dan kasnije postala je jedinom Hrvaticom koja je plivala u Južnoj Africi, do otoka Robben, poznatog kao mjesta kaznionice u kojoj je bio zatočen Nelson Mandela.
Prošle godine u ožujku plivala je 34 km rijekom Derwent u Australiji, vrlo složeno i plimom uvjetovano plivanje. Baš kao i rutu pod nazivom „Bijeg s Alcatraza“. To možda najmanje treba pojašnjavati jer je otok s poznatim bivšim zatvorom u Zaljevu San Francisca medijski i filmski globalno prepoznatljiv. Iznimno jake struje i hladno more njegova su posebnost, koje ta „samo“ 3 kilometra čine ekstremno teškima. Dina je i to svladala u rujnu prošle, 2025. godine. Godine u kojoj je Dina Levačić službeno primljena kao prva Hrvatica u Kuću slavnih daljinskog, maratonskog plivanja, dio službene Kuće slavnih vodenih sportova u američkom Fort Lauderdaleu. Od Hrvata ondje su samo pokojni Veljko Rogošić i Vicko Šoljan, kao i naš Faros maraton koji je, usput budi rečeno, isplivala šest puta. Prvi put 2009.
Dina je vrhunska daljinska plivačica, sportašica izdržljivosti i zagovornica zaštite mora čiji se put proteže na više od 20 godina. Od početka plivanja s četiri godine do prvog isplivanog maratona s devet, pretvorila je životnu strast u karijeru izvanserijskih uspjeha, hrabrosti i svrhe. Tijekom karijere Dina je ostvarila mnogobrojna zahtjevna preplivavanja na otvorenim vodama, uključujući preplivavanja kanala, višesatna plivanja u ledenim uvjetima i izazove izdržljivosti. No za nju to nikada nije bilo samo pitanje priznanja, već pomicanja granica ljudskih mogućnosti, iskušavanja vlastite otpornosti i pružanja nadahnuća drugima da povjeruju u ono što mogu postići.
Osim sportskih postignuća, Dina plivanje koristi i kao platformu za stvaranje pozitivnih promjena. Među istaknutim projektima su „104 Dalmatinca“, plivanje oko 104 otoka s ciljem promicanja kulturne i ekološke svijesti, te „Bit’ u moru: Dina i prijatelji za sredozemnu medvjedicu“, inicijativa usmjerena na podizanje svijesti i zaštitu ugroženog morskog života.
Za kraj, još nešto vrlo bitno, a zapaženo i zbog čega smo zapisali da je ona podignula hrvatski stijeg na Svetoj Heleni. Dina Levačić doslovno, ali baš uvijek, na kraju svake isplivane rute, prvo što uzima na cilju, još u moru, jest hrvatska zastava! Ne znamo je li ikada na brojnim i udaljenim putovanjima ponekad nešto i zaboravila ponijeti. Vjerojatno jest, ali jedno baš nikada – hrvatsku zastavu. Sad, možda je to nekome nebitan podatak, ali ima nas, ima nas puno, kojima to govori sve!
