Sve u životu ima svoj vijek trajanja i nekad se čovjek, ma koliko mu to nešto bilo drago, mora okrenuti, od toga odustati i krenuti drugim, novim putem. Godine 1979. je, zbog Mediteranskih igara, u splitskoj četvrti Poljud, na mjestu gdje je do tada bilo ljekovito blato, niknuo stadion Poljud, od milja zvan Poljudska ljepotica. Dakle, bilo je to prije 47 godina. Unikatan oblik školjke tada nije mogao nekoga ne očarati. No, danas smo u 2026. godini, tekućoj godini u čijih se posljednjih mjesec dana glasno priča o Hajdukovoj infrastrukturi, dugogodišnjem gorućem problemu Hajduka. I netko je očito odlučio da se to mora početi rješavati.
Tema mnogih govora i sastanaka bio je i kamp, ali on je trenutačno sporedan. Naslovnice je obuzela misao o novom stadionu Hajduka, modernijem i prikladnijem 21. stoljeću. Na tu je temu nedavno izrađena i studija sa zaključkom da je najisplativije Poljud srušiti i na njegovu mjestu napraviti novi stadion. Nikakva obnova nije isplativa jer je sve osim travnjaka na Poljudskom stadionu u toliko lošem stanju da je to nepopravljivo. Tako glasi istina kojoj konačno treba pogledati u oči. A baš ravno u oči zbilji počeo je gledati i HNK Hajduk, koji posljednjih dana redovito na svojim službenim kanalima provodi agresivnu kampanju o novom Poljudu tako što se na razne načine, kroz fotografije, videozapise i izjave građana, ukazuje na prijeku potrebu novog stadiona. Ne obnovljenog, nego izričito novog. Jasan je klub čiji je Poljud dom – treba mu novi stadion i to pod hitno!
Za sada je oko te priče mnogo nepoznatih stavki, ali ako je nešto sigurno, onda je to da Hajduk pripada Gradu Splitu i da bez njegove i vladine pomoći ideja o novom stadionu neće zaživjeti. Gradonačelnik Tomislav Šuta nedavno je obavijestio javnost kako će se oko novog stadiona izjasniti građani Splita te da će biti raspisan referendum. To bi značilo da je budućnost Poljuda u rukama puka. A dok se na to čeka, Hajduk na sve moguće načine pokušava ukazati da je izgradnja novog stadiona jednostavno neminovnost, a jasno se iz načina komunikacije i prikazivanja situacije da iščitati da su Bijeli itekako spremni na novi život. Život s modernijom poljudskom ljepoticom. Da, svi su svjesni sentimentalne vrijednosti ovog stadiona, ali jednostavno u ovakvom stanju više ne može. Jasna je i tendencija Hajduka da na neki način ukaže Gradu i svima ostalima o kojima ta priča ovisi na žurnost i neodgodivost situacije.
Za to se vrijeme svakodnevno vode rasprave navijača. Treba li Poljud srušiti ili obnoviti, Poljud je povijest, Poljud je zaštićen… Da, sve je to Poljud, ali se u onim razumnijim glasovima, a takvih je sve više i više, itekako probudila svjesnost o potrebi za novim stadionom. Hajduk je do sada po tom pitanju stajao po strani, ali je očito odlučio stvari uzeti u svoje ruke i javno ukazivati na svakodnevne probleme i nesigurnosti svojeg postojećeg doma. Doma koji jest vječan i uvijek će se pamtiti, ali Hajduk zaista zaslužuje useliti u nešto novo, današnjemu vremenu prikladnije. To je kao da ne taknete stan ili kuću 47 godina… Na što bi to sličilo?
Očito je Hajduk shvatio da je tako i s Poljudom. Nitko mu povijest i važnost ne može oduzeti, ali jednostavno se mora dalje. Sve je to sastavni dio života. Jedino je u cijeloj priči pitanje što se s poduzimanjem koraka čekalo svih ovih godina… No, od prošlosti ostaju samo sjećanja, živimo u sadašnjosti u kojoj je Hajduk odlučio jasno svima dati do znanja – želi novi Poljud. Ne obnovljeni, nego novi stadion, na istome mjestu. Kolokvijalno rečeno, stanar je svoje rekao, sada je sve na vlasnicima.
