Nakon godinu dana izbivanja s elitne hrvatske scene, vratio se Šibenik, a time i jedini dalmatinski dvoboj. Nažalost, ne mogu se Hajduk i Šibenik posljednjih godina pohvaliti kvalitetnom relacijom. Prvoligaški su bliski susjedi, ali samo geografski. Odnos na razini klubova, a još manje navijača, daleko je od bliskosti. Međutim, koliko god recentnih sezona svjedočili velikom antagonizmu i lošoj komunikaciji, povijest će nam ponuditi potpuno drukčiju sliku, jer Šibenčani su dali veliki doprinos u punjenju trofejne riznice Bijelih.
Puno je igrača i trenera sa šibenskim pečatom sudjelovalo u izgradnji Hajdukove trofejne povijesti, ali petoricu smo izdvojili. Pet Šibenčana koji su ostavili duboki trag u Hajduku. Tek toliko da se zna kako današnji odnos ima i “drugo lice”.
– Pere, Pere, splitski Pele – klicali su navijači jednom od najvećih “špiceva” Bijelih.
Petar Nadoveza, napadač iz Bratiškovaca, sela iz šibenskog zaleđa, počeo je na Šubićevcu da bi poslije tri godine prešao u Hajduk. Objasnio je i zašto je izabrao Hajduk.
– Split je grad na moru kao i moj Šibenik. Neki moji sugrađani, navijači Dinama, sugerirali su mi da se preselim u Zagreb, ali ja sam im rekao da u Dinamo idu samo oni koji ne mogu zaigrati u dresu Hajduka – ispričao je Nadoveza.
Na Starom placu se kao igrač zadržao dugih deset sezona, sve do 1973. Osvojio je s Hajdukom prvi Kup (1967.), potom i prvenstvo, dvaput je bio i najbolji strijelac prvenstava bivše države. Doseg od 108 pogodaka u prvenstvima donio mu je treće mjesto na klupskoj povijesnoj ljestvici. Kasnije je bio i trener Bijelih u nekoliko navrata, klupski “vatrogasac” koji je uskakao u završnicama sezona. Iza Nadoveze su ostali zapaženi trenerski trofeji i rezultati među kojima se izdvaja jedan od najvećih europskih rezultata Hajduka, polufinale Kupa UEFA-e iz 1984. godine s legendarnim dvobojima protiv Sparte i Tottenhama, te zadnje prvenstvo 2005. godine kada je u finišu sezone zajedno sa Štimcem sjeo na klupu Bijelih.
U vremenu inflacije legendi, Petar Nadoveza, koji je preminuo 19. ožujka 2023. godine, bez ikakve je dvojbe zaslužio takav status. Prepoznao je to i Hajdukov bivši predsjednik Lukša Jakobušić koji je krajem ožujka ove godine svečano otvorio Nadovezinu vitrinu na Poljudu. Pere splitski Pele, a nije iz Splita nego iz Šibenika.
U istoj trofejnoj generaciji s Nadovezom za Bijele je 60-ih igrao i beskompromisni “half” nadimka Silver. Jasno je otkud nadimak koji je nosio Ante Žaja. Oštar kao žilet, takav je bio Šibenčanin iz srca grada koji je osam godina, sve do 1969. nosio dres Hajduka.
Ali nije Žaja ostao upamćen samo po žestokim obrambenim startovima, još upečatljiviji dojam ostavio je kao klupski funkcioner. Završio je Pravni fakultet kao jedan od rijetkih akademski obrazovanih igrača iz tog doba. Ubrzo se nakon igračke karijere još bolje snašao u klupskoj “fotelji”, više od 10 godina, sve do 1986. imao je ulogu tajnika. U najboljim danima trofejnog Hajduka sredinom 70-ih, u vrijeme predsjednika Tita Kirigina.
– Najbolji su odnosi sa Šibenikom bili u doba kad smo Hajduk vodili Tito Kirigin, Tomislav Ivić i ja. Sa Šubićevca bi nas nazvali “kako nemaju novaca, te da bi bilo dobro da odigramo prijateljsku utakmicu”. Ti su susreti, makar prijateljski, privlačili i po pet-šest tisuća navijača oba kluba, pa je Šibenik mogao napuniti blagajnu. A kad bi nam poslije susreta ponudili večeru, odgovorio bih “idemo mi za Split, pa kako ćete platiti večeru ako nemate novaca” – izrekao je Ante Žaja u jednom od rijetkim medijskih istupa.
Iskustvo je potom prenosio i na mlađi upravljački kadar. Prvo je 2000. sudjelovao u trijumviratu (Holcer–Luketin-Žaja) koji je kratko vodio Hajduk vrativši Nadovezu za trenera. Nakon tri mjeseca trijumvirata postao je savjetnik tada 34-godišnjem predsjedniku Branku Grgiću. Svjestan svog neiskustva na čelnoj poziciji Grgić, po rođenju također Šibenčanin, “naoružao” se sa Žajom, jer boljeg i iskusnijeg nije ni mogao izabrati. Sedam godina je uz Grgića proveo Žaja u Hajduku, u doba kada su osvojena dva posljednja prvenstva potvrdivši da je iskustvo zaista nenadoknadiva kategorija.
U vrijeme kada je Žaja vodio Bijele iz kancelarije, na terenu je izgarao Nikica Cukrov. Još jedan Šibenčanin koji je pristupom osvojio srca navijača Hajduka. Krenuo je na Šubićevcu, potom odradio četiri godine u Rijeci odakle je 1980. preselio na Poljud.
– Nije tajna da se u gradu Šibeniku uglavnom navijalo za Dinamo, a otoci i zaleđe su bili Hajdukovi – objasnio je Cukrov kojem je otac s otoka Prvića, a majka sa Žirja.
Pet sezona je Cukrov igrao za Bijele, upravo u danima kada je Hajduk s Nadovezom na klupi uzeo Kup 1984. godine, a potom je nakon kratke epizode u francuskom Toulonu karijeru završio na Šubićevcu. Danas živi u Krešimirovu gradu, ne krije svoju ljubav prema Šibeniku, ali i splitskom klubu, jer Cukrov je predsjednik veterana Hajduka.
Mladena Praliju, još jednog Šibenčanina u Hajduku, povijest će pamtiti po činjenici da je u ulozi kapetana Bijelih 1990. skinuo zvijezdu petokraku i postavio šahovnicu na klupskom grbu tijekom turneje po Australiji. Pralija je u Hajduk došao sa Šubićevca 1976. godine.
– U Šibeniku sam počeo s deset godina, a u Hajduk sam otišao sa 17. Šibenik mi nije dopuštao prelazak pa sam šest mjeseci branio na tuđu iskaznicu. Ali, bio sam uporan, htio sam u Hajduk – otkrio je Pralija detalje svog dolaska na Stari plac.
U drugom nastupu za Bijele imao je peh zvani “Valencia”, utakmicu koju je Hajduk izgubio 1:5. Krivica za poraz pala je tada na mladog vratara, ali nije se Pralija predao. Nastavio je raditi s još većom upornošću, pa je nakon tri godine Šibenika ponovno zaslužio poziv Hajduka. S Bijelima je do kraja karijere osvojio dva Kupa (1987., 1991.), branio je i za HSV, a potom je u ulozi asistenta Zorana Vulića stigao i do trofeja u trenerskoj karijeri na klupi Hajduka.
Dean Računica je posljednji u kvintetu, ali dakako, ne i najmanje važan. Šibensko gradsko dijete postao je ikona Hajduka s čak šest trofeja u bijelom dresu. Ali neće se pamtiti samo zbog trofeja, jer lucidni veznjak svojim je zgodicima i proigravanjima ostavio duboki trag u srcima navijača Hajduka.
Sjajna “desetka” na Poljud je sletjela u ljeto 1993.. Računica je zabio Dinamu za pobjedu Šibenika 3:1 u premijernom prvenstvu samostalne Hrvatske i odmah produžio za Split. Na Poljudu je odradio tri mandata u kojima je skupio po tri naslova prvaka i pobjednika Kupa. Igrao je s različitim generacijama Hajduka, od Štimca, Gabrića i Asanovića u Ligi prvaka do Srne i Pletikose s kojima je na kraju karijere osvojio Kup.
Utakmica s Dinamom lansirala ga je na Poljud, a istim rezultatom 3:1, također uz pogodak Računice, završen je i posljednji dvoboj njegove karijere koju je iznenadno morao prekinuti u siječnju 2004. zbog zdravstvenih problema, a šest mjeseci kasnije dobio je navijačku nagradu “Hajdučko srce”. Trenersku karijeru počeo je u kadetima Hajduka da bi zatim najviše vremena proveo kao asistent Slavenu Biliću. Posljednji samostalni trenerski angažman imao je pred dvije godine u Šibeniku otkada datira i njegova zadnja poveznica na relaciji Poljud – Šubićevac.
Na gostovanju u Splitu izgubio je Šibenik (1:2) od Hajduka, a Računica je izjavio da se nada kako će pobjeda pomoći Bijelima u šampionskoj utrci.
– Hajduk nas je pobijedio zgoditkom u 87. minuti i što ću drugo nakon utakmice izjaviti? Ja koji sam deset godina proveo u Hajduku da kažem kako naslov želim Dinamu ili Osijeku? U mojoj izjavi nema ništa sporno, Hajduku i dalje želim sve najbolje u borbi za vrh – poručio je tada Računica, Šibenčanin kojeg i danas obožavaju navijači Hajduka.
