Treći uzastopni poraz (Vukovar, Dinamo, Gorica), uz onaj zaostali susret zapravo četvrti (Rijeka), potvrda je da Istra 1961 gubi dah u utrci za viši plasman. Nedvojbeno je da su pritisci i naposljetku epilozi prijelaznog roka uvelike utjecali na aktualno stanje Zeleno-žutih. No, nisu to jedini razlozi zašto je Istra posrnula i od uvjerljivog aktera za četvrto mjesto djeluje kao neuvjerljivi aspirant na sredinu tablice. Što se to dogodilo na Drosini u 2026.godini?
Krenimo od finiša 2025., kojeg je Istra trijumfalno zaključila s dvije uvjerljive pobjede u Osijeku (5:1) i Varaždinu (3:1), uz remi do prekida u Puli s Rijekom. Od dolaska Riere, sredinom rujna, Istra je ostvarila impozantan doseg. Dignula se s devete do treće pozicije, i to s takvom uvjerljivošću da je nejasno na kojim argumentima netko može lamentirati da je to bila sve Rierina sreća. Istra je tih 11 kola ostvarila 24 boda od mogućih 33, što je ritam od 72% osvojenih bodova! Pritom je važno napomenuti sljedeće – u Varaždinu se pobijedilo bez Lawala. S Rijekom u Puli se izgubilo s Lawalom, Koskijem i Marešićem. U Splitu se u siječnju pobijedilo Hajduk bez Koskija i Lawala. Dakle, nije uvijek stvar odsutnosti igrača, koliko kompaktnosti momčadi i doprinosa ostalih igrača da odsutne nadoknade. To je ono što se sada ne događa, pa je Istra izgubila dva boda s Lokomotivom kući i sada tri s Goricom.
Oriol Riera je nakon te odlične faze ušao u onu u kojoj je od 15 mogućih njegova momčad osvojila 4 (27%). Istina je da mu je odlazak tri senatora oslabio momčad, ali uvjerljiv je dojam da izdanja kao protiv Gorice ne mogu biti opravdana samo tim razlogom. Istra je bila tako loša da ne može biti logično da osam-devet “preostalih” odrade na taj način utakmicu s momčadi sličnog ranga. Doznajemo da je na treninzima Riera uvježbavao jednu taktiku, ali na terenu su njegovi igrači, pogotovo oni ključni kao Radošević, Lončar, pa onda Rozić, Ayuma, igrali neki svoj nogomet. Uz neracionalno složenu “novu posljednju liniju”, s tri mlada igrača (Kumar, Miettinen, Šepić), te nikad tako neraspoloženim Kadušićem, taj miks negativnih faktora doprinio je onome što su gledatelji vidjeli na Drosini i ispratili zvižducima i negodovanjem.
Riera, dakako, ima svoje pogreške. Prva i osnovna mu je što priča već nekoliko utakmica o politici kluba i razvijanju mladih igrača, ocjenjujući nevažnim pitanjem plasmana, te onda to i praktično potvrđuje uvrštavanjem niza mlađih igrača (i kadeta), koji nisu spremni za takav teret odgovornosti. Riera to ne bi govorio i “branio” da nema otvorenu liniju (i podršku) s čelnicima iz Vitorije, prije svega s Haritzom Kuerejetom i “tranzitnim” direktorom Mikeleom Lauzuricom. Riera bi trebao govoriti o igri, učinku igrača, zašto Lončar igra kao da odrađuje nužno, a Radošević s taktikom koja je po “njegovoj procjeni”, a ne kako trener traži. Vaditi se na klupske odluke (prodaje) kao razlog slabijoj igri je samo alibi koji ne priliči pravim profesionalcima. Svaki igrač je pozvan da pruži svoj maksimum, a onda će klub i trener imati svoje odgovornosti za dvojbene dosege. Stoga, kao što bi se Riera trebao držati svoje dijela posla, tako bi i igrači trebali prestati filozofirati o tome što klub radi te izjavljivati da su super trenirali i svugdje idu na pobjedu. Očekuje se da “pojedu travu” kad istrče na travnjak, pa onda si nemaju oni, niti drugi njima, što zamjeriti…
Na kraju dolazimo zapravo na početak. Čelnici iz Vitorije, taman kad su nagovijestili iskorak u natjecateljskom kontekstu i ambiciji, otišli su u drugu krajnost. Prijelazni rok, ako se već moralo prodavati senatore, nalagao je da se uloži u barem 1-2 iskusnija igrača u obrambenoj zoni. Istra je, gledajući iz konteksta epiloga siječnja i polovice veljače (transfer rok), praktično uključila dugme natjecateljske autodestrukcije.
Naposljetku, činjenica da još nisu produžili ugovor sportskom direktoru Saši Bjelanoviću, iako je to “na stolu” mjesecima, ukazuje nam da u Vitoriji misle kako je najvažnije da svi budu na njihovoj liniji i odrađuju stvari. Ako to jest prioritet, red je da se javno to i kaže, pa tko će to pratiti neka prati, a kome se to ne sviđa znat će na čemu je…
