Tako će na Šubićevcu, u dalmatinskom derbiju između prvoligaškog gubitnika Šibenika i makar teoretski kandidata za prvaka, momčadi Hajduka, završiti avantura talijanskog trenera Gennara Gattusa. Preostao je još jedan oproštajni susret s novinarima u okviru najave te utakmice… „Ringhio“ je u stvari već dao, točnije ponovio svoju ocjenu:
– Ne mogu kazati ništa posebno, čekamo posljednje kolo, ali da mi je netko rekao da ću ovu momčad Hajduka dovesti u poziciju borbe za „scudetto“, dakle za naslov prvaka, u vrijeme mojeg dolaska, ne bih se kladio ni za jedan euro. Bili smo u dobroj prilici, malo nam je trebalo, jer da imamo barem dva boda više, znatno optimističnije bi išli u Šibenik. Calcio e cosi, nogomet je takav…
Gattuso je u svojoj karijeri, igračkoj i trenerskoj, doživio svakojake rasplete, on vrlo vjerojatno nema iluzija da bi posljednja runda prvenstva ipak mogla za „bijele“ imati senzacionalni „happy end“, ali je logično da se traži osvajanje sva tri boda. Zato baš, jer je „calcio cosi“… Gattuso sa svojim stožerom nije uspio ostvariti navijačke snove, ostaje gorki okus propuštene prilike, ali kako god okrenuli na Poljudu bi makar u jednom dijelu trebali biti zadovoljni. Jer, hoćeš-nećeš, lansirao je grupu mladih igrača, omogućio je razvoj „next gen“, tako da sljedeće sezone njegov nasljednik ipak ima na raspolaganju širi igrački kadar…
Tijekom sezone isprofilirali su se kao prvotimci, uz od ranije Rokasa Pukštasa, još i Dominik Prpić, Niko Sigur, Šimun Hrgović, Bruno Durdov, moguće i Toni Silić, Marino Skelin, pa i Roko Brajković. Uz to ostaje uvjerenje da bi Michele Šego (25 godina), uz nedvojbeno oporavljenog Mihaela Žapera (27) pod vodstvom Marka Livaje (32), uz podršku Filipa Uremovića (28), eventualno Darija Melnjaka (33), zašto ne i Ismaela Dialloa (28) te Filipa Krovinovića (30), mogli predstavljati konkurentnu momčad za novu borbu za vrh.
Logično je vjerovati da će osim najavljenog vratara Ivana Banića (31) na Poljud sletjeti još neke prinove, koje bi trebali upotpuniti ansambl prvotimaca. Rastanak se primakao Lovri Kaliniću i Aleksandru Trajkovskom, zatim posuđenom tercetu Stipi Biuku, Janu Mlakaru, Nazariju Rusinu, uz najavu povlačenja Ivana Rakitić (je li tom angažmanu ipak došao kraj?), dok bi što se tiče sudbine u taboru „bijelih“ Abdouliea Sanyanga i Josipa Eleza bilo uputno sačekati procjene budućeg trenera. A to je u biti najvažnije pitanje. Kao uvijek, pogotovo danas, kandidata ima napretek, jer Hajduk je poželjna destinacija za brojne stručnjake.
Navodno, sportski direktor Francois Vitali ima nekoliko kandidata, odreda stranih stručnjaka. Bez mogućnosti da se unaprijed sumnja u izbor Vitalija ostaje uvjerenje po kojem stranci se baš i nisu pokazali kao trajnija rješenja. Njihov defile na Poljudu: Krasimir Balakov, Marijan Pušnik, Juan Carrillo, Paolo Tramezzani, Jens Gustavsson, pa donekle i Valdas Dambrauskas nije bio djelotvoran, kao uostalom ni naših, ipak za ambijent Hajduka došljaka, Željka Kopića i Siniše Oreščanina, pa čak ni Ćire Blaževića. Sada se napokon upire u stvaranje stručne jezgre sastavljene od bivših asova Hajduka, uz napomenu da su neki pretjerano olako zanemareni, može se kazati udaljeni s Poljuda.
Jedino tu figurira Boro Primorac, najprije kao šef akademije, pa sada, prebačen na pričuvni položaj savjetnika predsjednika Ivana Bilića… Uostalom, nije u pitanju ekskluzivni izbor prvog trenera, nego i adekvatnog profila stručnjaka mlađih selekcija, od vjerojatnog uspostavljanja druge momčadi, pa do juniora, kadeta i mlađih uzrasta. Mnogo je zadataka, čak previše za aktualnu vrhušku iz koje se do sada „autsorsao“ jedino Ivan Matana. Uglavnom, splitski klub je u vrtlogu…
