Diego Simeone žali se na poništeni jedanaesterac Juliana Alvareza, ali snimke iz pravih kuteva otkrivaju da je pogodak u raspucavanju uistinu opravdano pretvoren iz zelenog u crveno. Pitaju se crveno-bijeli Madriđani i kako Real ima takvu “privilegiju” da VAR provjerava udarce u raspucavanju jer “takvo što nikada nisu vidjeli”, no tko kaže da se VAR nije uključivao i ranije, ali o tome nismo ni razmišljali ako nije bilo potrebe za intervencijom?
Realovo slavlje nad Atleticom i plasman u četvrtfinale Lige prvake ostavili su, dakle, vrlo nestabilnu argumentaciju Simeoneove strane. Alvarez je dvaput dirao loptu pri izvođenju, pravila su pravila i svatko tko želi pravednu nogometnu igru trebao bi pohvaliti Szymona Marciniaka, bez obzira na to što govorimo o presedanima i neuobičajenostima.
Na koncu, suci čak i ako su nepravedni, nisu lišeni svih posljedica svojih postupaka, pa da pred očima cijelog svijeta, i to u situaciji kad je čitava Španjolska već dugo na nogama upravo zbog sudačkih (ne)zgoda, doslovno izmisle razlog kojim će poslati Real u top 8. To bi trebalo zvučati logično čak i najvećim mrziteljima Kraljeva…
Najveći mrzitelj fortune svakako je Diego Simeone, jer madridski derbiji u Ligi prvaka uvijek su svojevrsna repriza prethodnih – bit će usko i neizvjesno, no ispast će Atletico, svaki put sve okrutnijim raspletima. Sada tragičar nije bio Alvarez, jer Oblak je kontra Vazqueza vratio svoje u igru, već Marcos Llorente udarcem u gredu. Colchonerosi su istraumatizirani još od Modrićeve asistencije i Ramosova pogotka za izjednačenje u posljednjim trenucima finala iz 2014., u kojem su produžeci donijeli 4:1 pobjedu Kraljeva jer su, sjećamo se, Atleticovim ratnicima noge otkazale.
Godinu kasnije našli su se u četvrtfinalu, jedini pogodak pao je tek u 88. minuti drugog susreta nakon što je pocrvenio Arda Turan, a Theo Hernandez postao Realov “slučajni junak”. U novom finalu iz 2016., Atletico je pao nakon jedanaesteraca s tragičarom Juanfranom, prethodno i Griezmannom koji nije realizirao kazneni udarac u drugom poluvremenu. Doduše, u regularnom vremenu (1:1) Real je stigao do vodstva neregularnim pogotkom – Ramos je zabio iz malenog zaleđa, ali tada nije bilo VAR-a.
– Moj pomoćnik napravio je propust, tek smo na poluvremenu shvatili da treba poništiti gol – godinama kasnije priznao je sudac ogleda Mark Clattenburg.
Jedino je polufinale iz 2017. bilo lišeno napetosti s ukupnih 4:2 u korist Reala. Uz ovosezonski sraz, Simeone broji peti poraz od isto toliko pokušaja da u Ligi prvaka prebrodi rivale u bijelom. Jednom ili dvaput može biti slučajno, no pet eliminacija, od toga četiri relativno slične prirode, ukazuju na problem unutar ekipe ili trenera Atletica, a doima se da se on ne nalazi (isključivo) u kvaliteti, nego mentalitetu.
U tom kontekstu bitno je naglasiti da je domaćin ispred sebe imao protivnika koji se javio u izdanju skromnijem od očekivanja, nakon 30 sekundi nestao je minus s Bernabeua, Atletico je tijekom utakmice bio konkretniji čak i prema naprijed, uspješno su zatvorili Mbappea i Viniciusa, a Brazilčev promašaj kaznenog udarca u 70. minuti stigao je kao potvrda da Simeoneovi momci vode i u psihološkoj bitki.
Nedostajao je, međutim, taj posljednji trzaj, onaj faktor rizika kojem Simeone nikada nije bio okrenut, a poznavajući vlastitu povijest s Realom u Europi, mogao je napokon prelomiti, pa ići na sve ili ništa. Problem mentaliteta najbolje će oslikati kadar nakon 120 minuta borbe. Marciniak označava kraj produžetaka, a Simeone se – veseli? To nam govori samo da je Atletico, unatoč svemu gore navedenom, i dalje ostao u svijetu u kojem je protiv Reala glavni cilj izdržati, umjesto pobijediti.
U prijevodu, nogometaši Atletica negdje u dubokoj podsvijesti očito ni sami sebi ne vjeruju da će se osladiti protiv Kraljeva. Trebali bi se ugledati na kolege iz Paris Saint-Germaina, kojima je stav dobre vjere odigrao veliku ulogu u rušenju Liverpoola na Anfieldu. Iako je tradicija naložila da je takav podvig nemoguća misija.
