U Velikoj Gorici su Puležani ostavili, opet, tri boda. S obzirom na pristup, nakon vodstva 2:0, i primitka tri gola, može se reći da gosti nisu zaslužili više. I da su domaći “rudarski” izborili super važna im tri boda…
Sve to naravno ne bi trebalo imati veze sa sudačkim previdima, ali u Velikoj Gorici Istra jest oštećena. Kažu da psi laju, a karavane prolaze, pa tako što vrijedi na Drosini vraćanje unatrag te se sjetiti “elastičnih kriterija” koje imaju recimo VAR-ovi. Nije stvar u grešci nego u nedosljednosti…
Kako god, Istra 1961 je od utorka fokusirana na iduću utakmicu koja slijedi, a to je susjedski susret (to nije derbi!) s Rijekom. Bit će to drugi susret unutar 17 dana, koliko će proći od polufinala Kupa Hrvatske na Rujevici. Taj poraz (0:1) bio je zbilja teška kazna za Istru 1961, odnosno za ono što je prikazala u toj utakmici.
Nogomet je bio okrutan prema Zeleno-žutima jer je dominaciju kojoj je nedostajalo samo pogodak, sama “prosula” greškom Valinčića (uz doprinos Koskija) za gol (snalažljivog) Fruka u posljednjim minutama. Treba se međutim podsjetiti 9. veljače, kada je na Rujevici oslabljena Rijeka imala više prilika od Istre 1961, ali je onda nakon sjajne akcije Morisa Valinčića pogodak postigao Gagua i upisana je pobjeda.
To je nogomet, nepredvidiv, sve se može u trenu okrenuti u minus ili plus. Rijeka je to imala prilike osjetiti protiv Varaždina, opet s pogotkom u sučevom vremenu, s igračem manje, ali s izvrsnom akcijom igrača (Menalo) kojeg su do jučer većinom i u tamošnjem eteru obezvrjeđivali…
Stjepan Lončar je prije pet godina bio igrač Rijeke i s njom je osvojio dva Kupa. Prije nego se zimus priključio Istri, osvajao je s Ferencvarosem trofeje (dvaput prvenstvo i Kup), a prije je Kup osvojio i sa Širokim Brijegom u BiH. Igrao je i u Kortrijku i Lechu kratko. Kad se doznalo da ga Saša Bjelanović dovodi u Pulu, većina pratitelja Istre, kao i u slučaju Radoševića, nije baš vjerovala u tu informaciju. Između ostalog (navika baskijskih transfera) i zato što je igrač u najboljim godinama (28), više razine kvalitete u odnosu na one koji su dolazili u Pulu.
Eto, Lončar je već nakon nekoliko utakmica, ali recimo nakon svih deset dosadašnjih, ne samo potvrdio kvalitete koje su se očekivale, za iskorak, nego čak nadmašio očekivanja. Jer imao je pauzu, pa određene tegobe, ali kad netko ima znanje i moć, onda to brzo dođe na vidjelo. U deset nastupa s Istrom ima četiri gola i dvije asistencije.
Ono što je važno, Lončar ima kvalitete koje je teško naći u veznih igrača aktualnosti SHNL-a, a to je box-to-box igra. Naposljetku, Lončar ima gard, borben je, prgav u pozitivnom kontekstu i nameće neke druge razine doživljaja unutar zeleno-žutih utakmica.
Lončar je nakon Gorice bio ljut. I nekim “potezima” domaćih, ali i gubitkom bodova. Spomenuo je i riječ nonšalantnost, što je jasan znak da se Istra, nesvjesno, usporila nakon što je povela 2:0. Lončarove stavove i gard trebali bi slijediti igrači, točno onako kako su činili protiv Osijeka, Rijeke i Dinama. Dakle, s takvim pristupom i energijom sve je moguće učiniti iskoračiti, a sa smanjenim intenzitetima suprotno je. Između ostalog i zato što se onda lakše kompenzira što ih suci i VAR-ovi lakonski zakinu.
Protiv Rijeke Istra ne treba misliti na nikakve revanše, ni na “regionalne folklore”. Najvažnije je da Garcijina momčad odigra u onom pristupu kakve je imala veći dio utakmica u ovoj 2025. Kad tako idu, onda je to nogomet, gušt za gledanje i navijanje, pa makar se i nes(p)retno izgubi utakmica…
