Povijest se ponavlja. Iz Hajdukovog rakursa mogu reći – šteta jer nikad nismo bili bliže osvajanju prvenstva, a sada smo tri kola prije kraja dalje nego ikad. Dinamo je bio bolji i zasluženo pobijedio, ključni detalj utakmice je promjena sustava, kad su zaigrali s dva visoka igrača. Vidjelo se što znači Petković za Dinamo, kao i Livaja za Hajduk. S Petkovićem Zagrepčani su razigrani i rastrčani, s dužnim poštovanjem prema svima, ovog trenutka Dinamo je – Petković!
Hajduk nije bio spreman mentalno odigrati pravu utakmicu jer samo nije smio izgubiti. Nakon “ćoravog” gola Dinama fantastično se vratio golom Livaje, imao kontrolu i onda primio drugi pogodak s pet metara glavom. U kaznenom prostoru centarfora se drži za dres ako treba, na Kulenoviću je morao biti čovjek, a on je ostao sam. Nedopustivo.
To se ne smije dogoditi momčadi koja hoće uzeti titulu. U zadnjih pet utakmica imamo dva boda, to sve govori u kakvoj smo formi. Kod Dinama mi se svidjelo što je kod 1:1 ulazio s petoricom u kazneni prostor Hajduka. Prvo poluvrijeme je bilo negledljivo, a potom je Dinamo dobio prednost na činjenici da je svaku dugu loptu smirio te preko Baturine, Sučića i Mišića bio dominantan u sredini.
Durdov je imao šansu za 2:2, ali to ne treba spominjati jer nije zabio. Dinamo je dao tri komada u Splitu i nema mu se što reći, može mu se samo čestitati. Nikad u HNL-u nije bila veća šansa za osvajanje prvog mjesta. Hajduk nije iskoristio Dinamovu lošu sezonu, nije rastao u formi nego padao.
Nemojte me pitati je li ovo kraj za Hajduk jer mislit ću da se šalite. U redu, Hajduk se mora nadati dok postoji matematika, ali sada jedino može pomoći Dinamu tako da uzme bodove Rijeci u Splitu. Hajduk nije igrao dobro, ne može samo na leđima Livaje osvojiti prvenstvo. Što će biti dalje s Gennarom Gattusom stvar je Uprave, ne treba sve pokopati. Ionako je atmosfera “bože sačuvaj”. Treba odigrati muški još ove tri utakmice pa na kraju vidjeti što je to donijelo.
