Na impresivan je način Dinamo započeo novu sezonu. Šest bodova (jedini uz Šibenik) na startu prvenstva sugerira da je momčad Sergeja Jakirovića u zadovoljavajućoj formi, ali i da su “modri” neprijeporni favoriti za osvajanje titule i ove sezone. Uostalom, Dinamova dominacija glede kvalitete igračkog kadra traje već dvadesetak godina…
Zelenika – Karačić, Uremović, Maloča, Jurišić – Pršir, Soldo – Murić, Krovinović, Janković – Čop. Spomenuti sastav naprečac izgleda kao momčad kola u HNL-u. Ali ne, to je potencijalna “reprezentacija” bivših nogometaša Dinama, odnosno igrača koji su jedan dio svoje karijere bili vezani uz maksimirski klub. Naime, u HNL-u trenutačno egzistira 47 igrača i jedan trener koji su “u prošlom životu” bili – dinamovci. Ima ih u svim klubovima HNL-a!
Tko su oni? Po klubovima – Rijeka: Ante Majstorović, Bruno Goda, Marijan Čabraja, Niko Janković i Gabriel Rukavina. Hajduk: Filip Uremović i Filip Krovinović. Osijek: Nikola Čavlina, Luka Jelenić, Roko Jurišić i Marko Soldo. Lokomotiva: Krunoslav Hendija, Moreno Živković, Vinko Bičanić, Marin Leovac, Fran Karačić, Art Smakaj, Tino Agić, Robert Mudražija, Mirko Sušak, Viktor Kanižaj, Duje Čop i Vito Matijević. Gorica: Mateo Leš, Mario Maloča, Jurica Pršir, Martin Šlogar, Jakov Gurlica, Marko Kolar, Toni Majić, Ante Šušak i Vito Čaić. Slaven Belupo: Ivan Čović, Marko Lešković, Zvonimir Katalinić, Ljuban Crepulja, Adriano Jagušić, Matej Šakota i Robert Murić. Istra 1961: Moris Valinčić. Varaždin: Oliver Zelenika, Frane Maglica, Leon Belcar i Tomislav Duvnjak. Šibenik: Jakov Anton Vasilj, Ivan Božić i Ivan Laća.
Budući da živimo razdoblje prijelaznog roka, predočeni popis igrača provizoran je. Primjerice još prošlog tjedna na njemu bi se našao donedavni napadač Slaven Belupa Tomislav Štrkalj. No, on se u potrazi za vlastitim nogometnim identitetom zaputio – u Iran. Također, neposredno pred početak natjecanja Gorica je od Dinama posudila trojicu juniora…
Dugo je trajala neizvjesnost i oko Lukasa Kačavende. U Maksimiru su dvojili – hoće li angažirati talentiranog playmakera Lokomotive budući da je prošlu sezonu propustio zbog ozljede križnih ligamenata (iako je službeno bio registriran za Dinamo kao igrač – na posudbi). Kačavenda je dres Dinama nosio već kao 12-godišnjak kada je napravio prvi “transfer” – iz Kustošije u Maksimir. Ali već s 14 godina prešao je u Lokomotivu. I bio je igračem Lokomotive sve do prošloga tjedna kada je “ostvario dječačke snove” i potpisao ugovor s Dinamom (do 2027.). Sada Lokomotiva ima u rosteru samo 12 ex-dinamovaca.
Na popisu prevladavaju igrači koji su “pohađali maksimirsku nogometnu školu”, ali u prijelomnom razdoblju karijere, kada su trebali ostvariti seniorski status, nisu napravili završni iskorak. Najveći broj njih više se nikada i ne vrati u maksimirsku stvarnost. No, ima i slučajeva kojima je to uspjelo. Primjerice, iz aktualne momčadi povratnici su Bruno Petković i Dario Špikić. Također, Petar Bočkaj. Ako je on još igrač Dinama…
Ima dakako i primjera igrača, koji su prošli maksimirsku Akademiju, ali “akademicima” nisu postali u Dinamovom dresu. Igrači koji su ostvarili status reprezentativaca (nakon odlaska iz Dinama) su Filip Uremović (šest nastupa) i Mario Maloča (jedan). Uremovića su u Maksimiru “otpisali” kao 21-godišnjaka. Prodali su ga u ljubljansku Olimpiju za tričavih 200.000 eura. A 27-godišnji je Požežanin prije dolaska u Hajduk igrao još u ruskom Kazanu, Sheffield Unitedu i berlinskoj Herthi. Do statusa reprezentativca stigao je i Oliver Zelenika (kao vratar Lokomotive). Bio je čak i na Svjetskom prvenstvu (u Brazilu 2014.) kao treći vratar, premda formalno, nema za A vrstu nijedan nastup.
No, među spomenutima ima i igrača, poput Čopa i Leovca, koji su došli u svlačionicu “modrih” kao etablirani nogometaši. Oni su ostavili trag i u milenijskim projektima maksimirskog kluba, poput – “Dinamovih europskih proljeća”.
Činjenica da najviše nekadašnjih dinamovaca prebiva trenutačno na Kajzerici nije nikakvo iznenađenje, uvažavajući zajedničku povijest Dinama i Lokomotive, ali i spoznaju da mladi igrači lakše dobiju priliku kroz razvojnu politiku kluba “s one strane Save”. Eklatantan je primjer 20-godišnjeg Morena Živkovića, talentiranog Dinamovog stopera, koji se prerano vratio u Maksimir i sada je ponovno na posudbi – u Lokomotivi.
Kao alternativni klub neostvarenim maksimirskim ambicijama svakako je i Rijeka. Na Rujevici danas živi i radi pet bivših nogometaša Dinama. Među njima su i dva “nerealizirana projekta” – Niko Janković i Gabriel Rukavina. S obzirom na njihovu dob nije isključeno da se jednog dana vrate u Maksimir. Kao i, doduše bivši, Željko Sopić! Sada već bivši trener Rijeke nekoć je vodio drugu momčad Dinama, ali je radio i kao asistent u stožeru Zlatka Kranjčara i Ivajla Peteva. Kao tinejdžer Sopić je i igrao u mlađim uzrasnim kategorijama maksimirskog kluba, tada – HAŠK Građanskog.
Dakako, pojavnost bivših dinamovaca u Hajduku simbolična je. Filip Krovinović je kao klinac znao sve pjesmice BBB-a. Konačno, u Maksimiru je proveo dvije godine (od 12. do 14.), prije nego je sreću potražio desetak tramvajskih stanica dalje – u Kranjčevićevoj. Zanimljivo, “Krova” je kao 20-godišnji igrač Zagreba imao ponude iz Maksimira i Poljuda. No, predsjednik Dražen Medić otklonio je nadanja Dinamovih i Hajdukovih navijača. Najizdašniju je ponudu (800.000 eura) poslao portugalski Rio Ave.
Možda će se netko zapitati – gdje je u toj priči Marko Livaja? Istina, na internetu se može naći snimka Livaje u Dinamovoj trenirci kako ljubi grb maksimirskog kluba. To se zbilo nekoliko dana prije nego je Ivica Šurjak, tadašnji sportski direktor Hajduka, stopirao Mamićevu “krađu stoljeća”. Dakle, Livaja je u toj priči tek nesuđeni igrač Dinama, samo jedna od “neaktiviranih bombi”. Jedna fusnota za navijačka prepucavanja…
