Hajdukove utakmice protiv Rijeke i Varaždina mogu se secirati vrlo jednostavno. Bijeli se na Rujevici “nisu pojavili”, dok je protiv Varaždina to već izgledalo puno bolje, naročito u drugom dijelu. Gonzalo Garcia ne želi potonje rezultate nazvati krizom, ali kako ih god okarakterizirao ne može pobjeći od činjenice da je Hajduk “zaglavio”.
A tko ga iz te situacije može izvući bolje od kapetana? Ne bi mu bio ni prvi ni zadnji put da cijelu momčad stavi na svoja leđa iz izbavi ju iz ove zamke. Nije njemu to nikad bio problem, a ove je sezone spletom okolnosti svjež, ima itekako snage za završnicu jesenskog dijela sezone. Ako mu Gonzalo Garcia namijeni minute na terenu…
Protiv Osijeka se Livaja vratio i odigrao završnicu susreta, a onda protiv Rijeke nije ulazio. Varaždinu se na Poljudu suprotstavio od 60. minute. Sada Hajduk ide na noge Dinamu, a svi veliki igrači obožavaju najveće utakmice. Prema toj logici bi Livaja morao igrati, ali… Očekivali smo ga i na Rujevici pa je bilo to što jest. Livaja kod Garcie nema ulogu na koju je u Hajduku navikao, ali ako nekad baš, ali baš mora igrati onda je to – sad. Našao je Urugvajac odgovarajući sustav dok kapetana nije bilo, ali više stvari ne idu glatko.
Priče da Livaja ne treba Hajduku ili da su Bijeli bez njega bolji brzo su pale u vodu. Nije, jednostavno, tome tako. Podloga toj teoriji tražila se kroz priču da recimo Šego u vrhu napada više odgovara zbog načina na koji Garcia želi pritiskati suparnike. Usto zabija i golove pa su svi na Poljudu s njim bili oduševljeni. No, vidi se da bez Livaje u napadu ne ide tako kako je išlo ranije. I ne postoji više niti jedna priča koja drži vodu oko Marka Livaje i klupe. On naprosto mora igrati. I to baš mora počinjati utakmice. Ako ništa, uvijek može jednim potezom riješiti utakmicu. U ovom kadru takve posebne sposobnosti imaju samo on i Rebić, a Garcia je valjda toga svjestan. Niti jedan trener u Livajinoj eri nije igrački mogao bez njega. Garcia je bio najbliže tome da uspije, ali sad se vidi da ipak nije to baš tako. U redu, dugo je Livaja bio izvan stroja pa su se u tom periodu pronašli i drugi igrači. No, sada kad su mnogi od njih upali u krizu stvaralaštva, kapetan je idealan da ih vrati na pravi put.
Od povratka u Garcijinu momčad je Livaja svaki puta nešto donio po ulasku. Protiv Osijeka je skoro dva puta zabio, a protiv Varaždina kreirao par matnih situacija suigračima. Jednostavno, on je latentna opasnost za protivnika, a to nije nitko u Garcijinom kadru tako da Urugvajac ne bi trebao ignorirati tu činjenicu. I još uvijek u Livaji leži potencijalno i najveće Hajdukovo pojačanje.
Od početka sezone nije bio onaj pravi i tada je bilo logično da ne igra samo da bi igrao. Sada je opet vrijeme da na sebe preuzme onu lidersku ulogu koju je toliko puta na terenu odigrao. Toga je vjerojatno svjestan i Gonzalo Garcia. Što god on mislio, Livaji u ovom Hajduku mjesto pronaći – mora. Bilo bi dobro da se to dogodi sada i odmah. Kako i na koji način, pitanje je za trenera.
