Iako na Poljudu nije briljirao, iako pamtimo tek dva izvanserijska poteza iz njegove bogate košarice nadarenosti (krasne “škarice” i dodavanje Kačavendi uoči trećeg gola), ulazak Brune Petkovića u drugom poluvremenu splitskoga derbija donio je Plavima “ono nešto”. Osim promjene taktičke formacije (igra s trojicom u obrani i dvojicom napadača), Petkovićev je ulazak Dinamovim igračima podario dodatno samopouzdanje, a istodobno je bio poslan jasan znaku suparniku: došli smo ovdje po pobjedu, po sva tri boda, ne zanima nas ovaj mršavi remi koji je bliještao na semaforu nakon prvih 45 minuta…
Ovo je, inače, sezona za zaborav Brune Petkovića. Odigrao je samo 23 utakmice u svim natjecanjima (šest pogodaka, tri asistencije), od toga je samo na pet utakmica bio na travnjaku svih 90 minuta! Nevolje su počele oko blagdana Svih svetih, tada je zbog ozljede aduktora preskočio gostovanje u Šibeniku. I onda je “na silu” doslovno nastupio u Velikoj Gorici (13 minuta), samo je pogoršao ozljedu i uslijedio je dugotrajno izbivanje s travnjaka.
Pratilo ga je i kontroverzno liječenje, samovoljni odlazak, uz prešutnu klupsku suglasnost, u Beograd, no pomaka nije bilo, štoviše. Pa je procurila informacija da ima i upalu pubične kosti, pa ga je Fabio Cannavaro poslao na liječenje u Bolognu, bilo je tu doista svega, a Petkovića nije bilo na travnjaku, Dinamo nije mogao računati na svog najskupljeg igrača puna četiri mjeseca…
A onda je dobio minutu u Koprivnici (9. ožujka), nakon tog simboličnog povratka još je šest puta bio na terenu, ni jednom 90 minuta, najviše po poluvrijeme (s Istrom i Hajdukom). Uz dodatak kako se prije nepunih mjesec dana čak i nagađalo da je za Petkovića sezona završena, no ipak su te prognoze bile mračnije od stvarnosti.
Međutim, jasno je da u ovakvom stanju u kakvom je sad, nespreman i izvan natjecateljskoga ritma, Petković ne može na travnjaku pružiti ni 50 posto svoga umijeća. Ali, njegov je utjecaj u svlačionici (kao i u cijelom klubu) još kako velik, k tome i sama pojava na travnjaku kod suparnika automatski “upali alarm”. Vidjelo se to i u Splitu, iako Dinamov napadač nije moćan kao do jesenske ozljede, njegov je ulazak na teren poslao kristalno bistru psihološku poruku i svojoj, ali i suparničkoj momčadi.
S Brunom Petkovićem na terenu, pa čak i ovakvom stanju, Dinamo iskazuje šampionski gard. Njegova silna želja za igranjem, težnja da pomogne momčadi kad je najteže, neprijeporno je odlika velikih igrača-pobjednika, međutim prošle je sezone (a dijelom i jesenas) upravo zbog te naglašene želje i svojevrsne tvrdoglavosti, pogoršao ozljedu mišića i nije ga bilo na terenu dva i pol mjeseca, osjetno više nego što se očekivalo. U takvim situacijama bila je potrebna čvršća reakcija trenera (Jakirovića, pa Bjelice) i izbornika Dalića, no popustili su pred Petkovićevom željom, koja je prerasla u mazohizam i dobio se zapravo “kontra-efekt”. Na štetu samoga Petkovića, kluba i reprezentacije…
Danas 30-godišnjak, Petković je došao u Dinamo prije nepunih sedam godina, kako bi spasio karijeru. I u tome je uspio, od anonimne “ptice selice” po talijanskim klubovima, prometnuo se u jednog od najboljih igrača lige i povremeno važnoga reprezentativca. Međutim, ostao je dojam da nije iskoristio svu svoju bogomdanu nadarenost i za to je, po ocjenama mnogih, ponajviše sam kriv. Kao što je prije nekoliko godina rekao jedan stručnjak “da je život podredio nogometu, Petković bi igrao u najboljim europskim klubovima”.
No, onda ga ne bismo gledali na hrvatskim travnjacima, onda to ne bi bio Bruno Petković kakvoga poznajemo. Jesenas je produžio i financijski pojačao ugovor s Plavima do ljeta 2026. godine, pa iako je njegov menadžer, Ivan Cvjetković, nedavno napomenuo kako bi se ovoga ljeta Dinamo i Petković mogli rastati, čini nam se da je ostanak u Maksimiru ipak izglednija opcija.
Uostalom, prošloga je ljeta imao klauzulu u ugovoru da ga Dinamo mora pustiti ponudi li netko 2,5 milijuna eura do sredine srpnja, no adekvatne ponude, koja bi zadovoljila i Dinamo i Petkovića, nije bilo. Stoga je teško očekivati da će se ovoga ljeta nešto drastično promijeniti, posebno stoga jer iza Petkovića nije sezona za pamćenje, štoviše.
Međutim, pokazalo se da i u ovakvom stanju, za ovu momčad znači kudikamo više od već spomenutih 2,5 milijuna eura, a i Petković je sigurno zadovoljan bogatim ugovorom i životom u domovini. I kad se tako poslože kockice mozaika, logično je očekivati da će i sljedeće sezone biti u plavom dresu. Nadajmo se zdrav i posve spreman, pun želje i volje za novim dokazivanjem. Jer, talent i znanje nikad nisu bili prijeporni…
