Na deset kola prije kraja svoje sedme uzastopne prvoligaške sezone, Gorica drži deveto mjesto s osvojena 24 boda, dva više od posljednjeg Šibenika i pet manje od osme Istre 1961.
Čak 23 boda osvojili su Turopoljci na svom stadionu, dok u gostima imaju samo bod, kojeg su zaradili u Puli u okviru 20. kola remijem 0:0. Prije toga u prvoj polovici natjecanja imali su poraze kod svih devet suparnika u ligi, što se prije nikad nikome nije dogodilo, a i ovih 96 posto bodova osvojenih kao domaćini također je vrlo raritetan podatak.
Velikogoričani ovoga petka, 28. ožujka, gostuju u Zagrebu kod Lokomotive i ako ne pobijede, onda će se 30. ožujka navršiti točno godina dana kako nisu u ligi nikoga svladali (zadnje pobjeda bila je 2024. kod Varaždina rezultatom 4:2 kada je debitirao trener Rajko Vidović). S obzirom na nimalo ugodnu situaciju na ljestvici, upozoravajuće zvuči i podatak kako će aktualna momčad trenera Marija Carevića ukupno šest puta gostovati do kraja sezone. Poslije Lokomotive ići će kod Varaždina na startu zadnje četvrtine, a onda i kod Osijeka, Šibenika, Rijeke i Slavena Belupa. Na svom terenu igrat će najprije s Istrom 1961, a onda s Dinamom i Hajdukom, te u posljednjem kolu s Lokomotivom.
Lako je izvući zaključak da Carevićev sastav ima imperativ osvajanja bodova na gostovanjima jer u suprotnom spremaju se veliki problemi u borbi za očuvanje statusa. Šibenik se približio na samo dva boda zaostatka i ne kani se tek tako predati, premda kod Šibenčana postoji i veliki upitnik hoće li oni uopće dobiti licencu za elitni rang u sljedećoj sezoni?
Kako god bilo, Velikogoričani moraju misliti isključivo na sebe i svoju igru i rezultate, a ako nešto može ponuditi nadu u pozitivne pomake, onda su to utakmice vani u drugom dijelu sezone. Gorica je tri puta gostovala u ligi i jednom u četvrtfinalu Hrvatskog kupa i unatoč tri poraza ukupno, na terenu je bilo jako neizvjesno svaki put. Najprije je crni niz od 12 poraza vani kada se računa i prošla sezona, prekinut kod Istre 1961, a onda je uslijedio odlazak na Maksimir kod Dinama. Agon Elezi doveo je Velikogoričane u prednost, izjednačio je sjajnim pogotkom glavom Kanga, a presudnim za rasplet pokazalo se isključenje Čuića u 63. minuti.
Tek s igračem više Dinamo je slomio otpor gostiju s dva pogotka, najprije Pjace u 75. minuti i duboko u sudačkoj nadoknadi Kulenovića. Imala je Gorica vodstvo i u Koprivnici i bila vrlo blizu prolaza u polufinale Kupa, ali u 82. minuti sjajno je pogodio Jagušić i odveo utakmicu u produžetke gdje je opet zabio iz slobodnog udarca, a onda Dolček u 118. minuti samo postavio konačnih 3:1.
U posljednjem gostovanju uslijedila je možda i najbolja partija Carevićeve momčadi, u Splitu kod Hajduka. Dominacija u igri i posjedu u prvom poluvremenu, ali čak dva gola su poništena, najprije Ndockytu, a onda i Čuiću. Hajduk je dva pogotka postigao nakon grešaka Velikogoričana u predaji lopte, a kod drugog lopta se od vratnice odbila u glavu vratara Banića i završila u mreži. Šlogar je golom u završnici samo ublažio poraz, ali igra s Poljuda definitivno je putokaz za Turopoljce da već od petka u Kranjčevićevoj krenu u otvorenu i hrabru igru, kojom će od prve minute jasno dati do znanja suparniku da žele (bod)ove. Može to ova momčad Gorice bez ikakve sumnje…
