Hajduk je nakon 20 odigranih kola SHNL-a daleko od borbe za titulu, ima sedam bodova manje od Dinama i nema stabilnu igru. Dinamo je ima, Dinamo je u dva proljetna kola izgledao šampionski. I još je s povratkom Dominika Livakovića dobio dimenziju više. Hajduk s takvim Dinamom teško može voditi ravnopravnu utrku, a kamoli dostići sedam bodova.
Nije to, međutim, ništa iznenađujuće. Dinamo je ljetos potrošio 17 milijuna eura na jačanje svlačionice, da bi sve to “zakucao” s posudbama Ismaëla Bennacera i Livakovića, dvaju igrača dokazane svjetske klase, obojice u najboljim godinama.
Hajduk je na pojačanja potrošio milijun eura, pojeftinio svlačionicu za tri milijuna te kroz sezonu promovirao ili u prvi plan pogurao 10 mladih igrača (Toni Silić, Luka Hodak, Šimun Hrgović, Marino Skelin, Branimir Mlačić, Noa Skoko, Roko Brajković, Iker Almena, Rokas Pukštas i Bruno Durdov). S tim da su i ljetošnja pojačanja Adrion Pajaziti i Ron Rači s 23 godine također dosta mladi igrači, koji su u Hajduk došli potražiti afirmaciju.
Ne možeš smanjivati budžet i igrati s toliko mladih igrača, a računati da ćeš biti ravnopravan Dinamu. Jesenas mu je u velikoj mjeri iznenađujuće dobro parirao, ali najviše zato što je Dinamo iskazivao puno slabosti, koje su u međuvremenu u velikoj mjeri nestale. Paralelno, Hajduk u momčadi i dalje ima previše igrača nedoraslih zahtjevima borbe za titulu, kojih bi se želio riješiti, a ne može, kao i pregršt mladih čije odrastanje prate oscilacije.
Da nije Garcia čvrsto stao iza 18-godišnjeg Mlačića, Hajduk danas ne bi imao 4,5 milijuna eura, uz još milijun eura bonusa koji bi se relativno lako trebali ispuniti. Sve to sa samo 19 utakmica u nogama. Mlačić, ili bilo koji drugi tako mlad igrač bez ikakvog iskustva, ne bi u tako kratkom razdoblju mogao igrati tako dobro da u Hajdukovoj momčadi nije bilo reda na terenu. Ne može mlad igrač stasati bez reda i bez velikog povjerenja trenera koji ga vodi.
Ima Garcia i svoje mane kad smo već kod odgoja igrača. Teško je objasniti da je Roko Brajković ljetos u prvih pet Hajdukovih utakmica bio starter, a nakon toga je u 20 utakmica ukupno dobio 90 minuta, ulazeći s klupe u šest navrata. Još je čudniji tretman proživio Noa Skoko – otvorio je sezonu s dvije utakmice kao starter, potom je poslan na posudbu u Uskok, da bi proljetos ponovno osvanuo u udarnoj postavi u obje utakmice. Je li sad na redu povratak u Uskok? Luka Hodak je sedam puta u nizu bio starter, a u zadnje četiri utakmice nije dobio ni minute.
Brajković i Skoko imaju po 20 godina, Hodak 19. Tako velike amplitude u njihovu statusu i minutaži poprilično su stresne za tako mlade igrače. Ne možemo u njihovu slučaju pričati o doziranju, nego o krajnostima koje nisu uobičajene u nogometu. Garcia kao da se lako “zaljubi” u mogućnosti nekog igrača, a onda se jednako lako “odljubi”.
S druge strane, mladići poput Mlačića, Hrgovića, Almene i Pukštasa (do ozljede) imali su punu minutažu, stajao je Garcia iza njih čak i kada bi igrali lošije. Svako malo Urugvajac ponavlja da su treninzi ti koji su njemu presudni za odabir momčadi. Jesu li Brajković, Skoko i Hodak previše oscilirali na treninzima? Ne sumnjamo da su na svakom išli do svojih granica, jer oni su mladići željni napretka i prilike.
Svaki trener ima neke svoje postulate, Garcijini su u mnogočemu drukčiji od onih koje su naši treneri demonstrirali dugi niz godina. Međutim, na koncu je sudbina svih trenera ista, gdje god u svijetu radili – dobar si dok ostvaruješ očekivani rezultat.
Hajdukov sportski direktor Goran Vučević u rujnu je u velikom intervjuu koji je dao za Sportske novosti jasno kazao što očekuje od Garcije – što je moguće atraktivniji i moderniji nogomet, maksimalno forsiranje mladih igrača te što je moguće bolji rezultat. Vučević nije podvukao naslov prvaka, svjestan da takav cilj nije realan i da ga ne bi bilo pošteno nametnuti Garciji.
Vučevićev odnos s Garcijom ni tada nije bio idiličan, a koliko znamo, nije ni danas. Međutim, njihov je odnos korektan, komuniciraju uglavnom svaki dan, upućeni kažu, bez posebnih trzavica. Vučević nema problem iznijeti Garciji stvari koje mu se ne sviđaju u Hajdukovoj igri, ali ne petlja mu se u posao, koliko god mu se neki Garcijini trenerski postulati ne sviđaju.
Za Garciju je u konačnici najvažnije da ima punu slobodu u odlučivanju i da ne treba strahovati od otkaza, čak i ako upadne u značajniju seriju poraza. Vučević mu ga sigurno neće uručiti. Vučević je ljetos itekako bio svjestan svih Hajdukovih problema, znao je da sezona može biti rezultatski iznimno stresna te je od prvog dana apelirao na strpljenje svih u klubu. Sve što je tražio za sebe, vrijedilo je i za Garciju.
Garcia uz Vučevićevu podršku ima i ugovor koji ga žestoko štiti. U nedjelju je Joško Jeličić, komentirajući na MAXSportu proteklo kolo, otkrio da Urugvajac ima zajamčenu otpremninu od 18 mjesečnih plaća. Doznali smo da pravo na istu otpremninu ima i njegov kompletni stožer. Kad bi Garcijina smjena eventualno postala tema, Hajduk bi se našao u ozbiljnom problemu, jer riječ je o velikom novcu, otprilike milijun i pol eura.
Jasno je da Hajduk ne bi smio potpisivati ugovore s tako velikim otpremninama, ne bi ih smio potpisivati nitko u SHNL-u, jer mi nismo bogata liga da si takvo što možemo priuštiti. Vučević kao sportski direktor nema veze s tim ugovorom, potpisao ga je predsjednik Ivan Bilić puno prije nego što je Vučević stupio na Poljud. Taj je ugovor Bilićeva odgovornost.
Međutim, Garcia nije na klupi zato što ga štiti ugovor, nego zato što je ukupno napravio dobar posao s kojim je zaslužio Vučevićevo povjerenje. Garcia stoga ne treba razmišljati o otpremnini, nego isključivo o tome kako što prije osoviti momčad na noge i dovesti je do toga da vrati dobre igre i pobjede. Snovi o tituli su se rasplinuli, ali Garciju čeka iznimno velik i važan posao.
Hajduku je ova sezona realno već u startu bila tranzicijska. Skupu i previše staru momčad, koja je godinama neuspješno bila slagana za lov na titulu, ljetos je u jako kratkom roku zamijenila mlađa, potentnija, značajno jeftinija svlačionica. Garcia ima priliku u nastavku do kraja iskristalizirati taj tranzicijski proces i složiti kostur mlade i potentne momčadi koja bi na ljeto trebala biti sposobna bez problema pobjeđivati momčadi poput albanskog Dinamo Cityja. I to treba biti Hajdukova proljetna misija.
U ovu sezonu ušlo se bez Nadzornog odbora i sportskog direktora, koji su potom preko noći spašavali što se spasiti dalo. Na kraju se puno toga dobroga napravilo. Momčad je jeftinija tri milijuna, na transferima (Prpić, Uremović, Mlačić) se zaradilo 10 milijuna, promoviralo se puno mladih igrača, a Hajduk je uz sve to uvjerljivo drugi na ljestvici.
Zamislite kako bi Hajduk mogao izgledati ako novu sezonu pripremi na pravi način? S tolikim mladim i zdravim potencijalom koji već ima u svlačionici. S Vučevićem koji sad točno zna s čime raspolaže i Garcijom iza kojeg će biti veliko iskustvo boravka u Hajduku…
