Ljetos je bilo prometno u Maksimirskoj 128, u prijelaznom su roku došla devetorica novih igrača. To su bili vratari Nikola Čavlina i Ivan Filipović, pa srednji braniči Samy Mmaee i Raul Torrente, lijevi branič Jan Oliveras, potom veznjak Lukas Kačavenda, te krila Marko Pjaca, Juan Cordoba i Nathanael Mbuku.
Čavlina je odmah proslijeđen na posudbu u Osijek, Filipović je, tako je bilo pojašnjeno, doveden kao opcija za trećeg vratara, očekivalo se, dakle, da će netko od preostale sedmorice pridošlih nogometaša priskrbiti status pojačanja, da neće ostati u rubrici “prinove”.
Tri kola prije kraja jeseni svakako je vrijeme kad se već mogu podvlačiti barem tanke crte i donositi neki zaključci, iako treba biti oprezan i ne donositi konačne sudove. Jer, nekim igračima treba više vremena za prilagodbu na novu sredinu i ne treba ih se otpisivati, niti pretjerano hvaliti, nakon manje od pola godine u Dinamu.
Tko je, dakle, pokazao najviše? Iako je daleko od željene kontinuirano dobre forme, Marko Pjaca je svakako imao najkonkretniji učinak. Dva važna pogotka u doigravanju za Ligu prvaka protiv Qarabaga imaju neprijeporno najveću vrijednost i nije malo onih koji kažu “Pjaca je već isplatio svoj dolazak”. Naravno da to nije točno, Pjaca je u pravome trenutku zabljesnuo i bio je među zaslužnijima što je “jackpot” završio u Maksimiru, ali od njega se očekivao i nastavak dobrih igara. A tog kontinuiteta nema…
Najprije je Pjaca, kod trenera Sergeja Jakirovića, igrao na desnoj, a ne na svojoj lijevoj strani, na kojoj je opasniji i ubojitiji. A dolaskom novoga trenera, Nenada Bjelice, Dinamo je neke utakmice odigrao bez krilnih napadača, pa je Pjaca utakmice gledao s klupe. Nije imao kontinuiranu minutažu i u takvoj je situaciji i njegov učinak bio limitiran.
Bjeličinim dolaskom na plavu klupu najviše je profitirao stoper Raul Torrente, koji je svojim dosadašnjim igrama potvrdio da je pojačanje. Iako nije top-klasa, iako ima manjkavosti (izlazak u igru, otvaranje napada…), ipak je svojim brojnim vrlinama (čvrst u duelu, discipliniran, pravodoban, dobro se postavlja, jak u skoku, pošten u igri…) zavrijedio dobre ocjene i svakako je ojačao plavu svlačionicu. Takve stopere, jednostavnih rješenja, poželio bi svaki trener, Torrente je čovjek kojem se može vjerovati i dobro funkcionira u paru s Theophileom.
A jedan je drugi stoper došao praćen euforičnim rečenicama, no čini se da je završio svoj boravak u Dinamu. Marokanac Mmaee mnoge je “kupio” solidnim izdanjima na početku sezone, ali i tada je iskazivao pomalo pretjeranu samouvjerenost na terenu. Koja je potom prerasla čak i u bahatost, pa se od utakmice s Hajdukom u Maksimiru, kad je bio krivac za Livajin pogodak, njegova krivulja igre strmoglavila (Bayern, Slaven Belupo) i opravdano je preselio na klupu. A prije dvoboja s Borussijom Dortmund Bjelica ga je zbog nediscipline odstranio iz momčadi. Čini se zauvijek, pa se traži modalitet rastanka jer Mmaee ima četverogodišnji ugovor, godišnje “težak” neshvatljivih 840.000 eura!
Ljetos je, uz pomoć poznatog menadžera Pinija Zahavija, velikog prijatelja Velimira Zajeca, iz Rome došao lijevi branič Oliveras, ali nismo ga imali priliku upoznati. Zasad samo trenira, nije odigrao ni jednu jedinu službenu minutu u plavome dresu. A lijevi je defenzivni bok godinama Dinamova boljka…
Lukas Kačavenda također povremeno dobiva minutažu, međutim, osim silnoga truda, trke, borbenosti i agresije, malo je toga kvalitativno donio. Najbolju je utakmicu odigrao u Šibeniku, u uvjerljivoj 4:0 pobjedi, kojoj je pridonio s dvije asistencije.
Ostala su, na kraju, dvojica inozemnih krilnih napadača. Kolumbijac Juan Cordoba odigrao je nekoliko solidnih, ali i nekoliko loših utakmica, postigao je pobjedonosni pogodak u Varaždinu i ozlijedio se na treningu, pa je preskočio nekoliko zadnjih utakmica. Oporavio se, vidjet ćemo hoće li dobiti adekvatnu minutažu do kraja jeseni.
Baš kao i Kongoanac Mbuku. Zabio je krasan gol za 2:2 remi u Velikoj Gorici (bio je i strijelac kolo ranije u Šibeniku) i to je zasad njegov najveći domet u Maksimiru. I Cordoba i Mbuku, dakle, još uvijek “plivaju” negdje između prinova i pojačanja…
