S obzirom na to da je do kraja prvenstva, nakon što se odigra jadranski derbi, ostalo još (svega) deset kola, dobre su šanse da momčad koja slavi u nedjeljnom ogledu prvoplasirane i drugoplasirane momčadi SuperSport HNL-a na kraju bude i državni prvak.
Naravno, ne zato što će tri boda nešto značiti u konačnoj računici (znači svaki bod!) jer, realno, još je 30 bodova u igri i puno se toga može promijeniti uđe li neka od momčadi u seriju pobjeda, već prije svega zbog ogromne psihološke prednosti u odnosu na pretendente na prijestolje.
K tome, Hajduk već dugo vremena nije bio na prvoj poziciji na polovici ožujka, a prošle sezone posljednji put lider prvenstva bio je na zimskoj pauzi. Već kolo poslije, odnosno prvo kolo proljetnog nastavka prvenstva, donijelo je sraz Hajduka i Rijeke na Poljudu, a pobjeda riječke squadre s 2:1 ujedno je značila i oproštaj od vodeće pozicije Hajduka…
Primjerice, prošle sezone uoči 26. kola ljestvica je bila obrnuta, Hajduk je bio drugoplasirani s 52 boda, prvoplasirana Rijeka je imala bod više (53), dok je trećeplasirani Dinamo, nakon remija s Osijekom, pao na treću poziciju s bodom manje od splitske momčadi (51), a tada su već sve momčadi imale isti broj odigranih utakmica. Rijeka je tron Dinamu prepustila tek u 32. kolu nakon zasluženog poraza od Lokomotive u Kranjčevićevoj, Sopićevi puleni dugo su vozili u “crvenom” i u konačnici pali usred Zagreba, a prošlogodišnje iskustvo sigurno ih je nečemu naučilo…
Konačno, momčad koja postane vladar Jadrana mogla bi imati ključnu prednost u borbi za naslov i zbog većeg zaostatka Dinama. Lani je Jakirovićeva momčad u ovom dijelu sezone bila udaljena svega jedan bod, danas je taj “rascjep” veći, što nije mala zaliha za uvjerljivo najbolju obranu lige (Rijeka je primila svega 11 golova) i trećeplasiranu defenzivu prvenstva s trenutačno najvišim brojem bodova (Hajduk je primio 21 pogodak).
Imala je Gattusova momčad nekoliko šansi preteći Rijeku na ovoj poziciji i prije posljednjeg kola kad su Šibenčani neočekivano pomogli jadranskim rivalima s juga, no sve do pobjede nad Goricom tu priliku nisu iskoristili, baš kao što niti Rijeka nije u kontinuitetu nizala pobjede i time pobjegla konkurenciji na neuhvatljive razdaljine. Pričamo li o pritisku, on je ipak veći na strani Hajduka.
Momčad koja je više nego duplo skuplja od Rijekine, uz višestruko veći godišnji budžet, žudi za naslovom kojeg čeka već 20 godina. Ništa drugačije neće biti niti sada na Rujevici, sve osim pobjede za Hajduk i njihovu vojsku navijača bilo bi jednako porazu, iako se trener Gattuso sigurno ne bi složio s time, a njegov pragmatizam do sada se pokazao, kako to i ljestvica demonstrira, dosta uspješnim. Pitanje je samo može li s takvim stavom do naslova…
S druge strane, Rijeka ima imperativ pobjede pred svojim navijačima. Od ove momčadi, da parafraziramo riječi trenera Đalovića, nitko nije očekivao borbu za naslov prvaka – osim njih samih. Igrači su sami sebi stavili pritisak sjajnim rezultatima iznad svih očekivanja u turbulentnoj sezoni koja bi na kraju mogla biti ispisana zlatnim slovima. Konačno, Rijeka nije pobijedila ove sezone niti jednom kada je morala (sjetite se samo Europe…), vrijeme je da se i ta “dogma” skine s njihovih leđa i to ne zato što to moraju, već zato što to silno žele, a bolju priliku nisu mogli poželjeti na rasprodanoj Rujevici. Plus, iskustvo borbe za naslov prošle godine može im biti samo dodatna motivacija…
Gattuso je sigurno iskusniji trener od Đalovića, no derbi ne igraju niti treneri, niti iskustvo, već momčadi koje tek onda mogu “izbaciti” nekog pojedinca poput Livaje u Hajduku ili Fruka u Rijeci, no daleko od toga da su samo oni Hajduk, odnosno Rijeka. Taktičke inačice ne bi trebale biti presudne, obje momčadi pokazale su dovoljno slabosti u igri kroz sezonu da bi ih protivnik mogao kazniti, baš kao i obilje kvalitete koja u svakom trenutku može presuditi.
