Ovaj dvoboj nije gotov… reći će bivši Vatreni koji je započeo karijeru u Rijeci, kasnije igrao za Dinamo, upisao skoro 30 nastupa za Hrvatsku, a sada ostvaruje i trenersku karijeru. Dok se to nabraja, Mario Tokić se ne suspreže…
– Poraz je upisan, ali generalni pogled je vrlo perspektivan. Da se razumijemo, Strasbourg je odlična, mlada momčad, mlada i energična, koja dolazi iz lige koja je fizički jača od svih u Europi, a ova Rijeka je pokazala da se može nositi s njima. Rijeka se, u prijevodu, itekako ima čemu nadati; ne želim zatvoriti ovaj dvoboj, jer vidim da se može – govori gotovo u dahu 50-godišnjak.
Nudeći pritom argumente…
– Rijeci čestitam na hrabrosti prije svega, ali i na postavci; sjećamo se strašne i iscrpljujuće utakmice s Hajdukom u Kupu prije sedam dana, prazni su, nogometno govoreći, na sve moguće načine, a gledam teren i ne mogu zatomiti riječku energiju, tempo, ideju, želju, volju… Tako se hrabro suprotstaviti, igrati, trajati, vjerovati… To je doista čudo.
Hajdemo konkretnije…
– Ostaje grč u trbuhu, jer Rijeka je dobro trčala, bila je hrabra, tehnički se postavila i igrala odlično, uz malo pogrešaka; od početka se nametnula, iskoristila snagu Rujevice, a ona je, po meni, snažna: nijedna druga momčad nema tu bliskost tribina i terena i na tome temelji svoju snagu. Na najbolji mogući način. Ostaje žal za remijem, iako doista vjerujem da priča nije gotova. Bit ću konkretan: oba gola koja je Rijeka primila stigla su ne iz mini, već iz mikro pogrešaka. U HNL-u to ne bi bile ni šanse, u Europi su – golovi. A igrao sam dosta takvih utakmica gdje se 0:2 pretvori u potop. A Rijeka – ne odustaje. Iskreno, oduševila me Rijeka: taktički odlično i stabilno, trkački konkretno, idejom konkretno. Poraz jest, ali ja sam oduševljen. Víctor Sánchez fenomenalno je pripremio igru, nije čekao, nije se spustio u alibi-blok, već je inzistirao na pritisku na igrača s loptom, tražio potrošnju na suparničkoj polovici i u zadnjoj trećini…
Sánchez je, dakle, pobjeda?
– Iskreno – jest. Kada se sjetim prve europske utakmice, protiv Noaha… Ta Rijeka, nakon Sánchezova preuzimanja, pobijedila je samu sebe. Sánchez je tada inzistirao na build-upu kojeg nema. Bilo je jasno da to nije pametno, a Sánchezova veličina je u tome što je to shvatio, korigirao se. Jasno je da bismo svi mi voljeli pobijediti na način da napravimo 12-13 pasova i zabijemo. Ali, ne ide. Sánchez se prilagodio. Vidio je što ima, odlučio se prilagođavati, koristiti snagu rostera temeljem njih, a ne sebe i svojih ideja. Pokazao je i kvalitetu i širinu, vidi se njegova ruka, vidi se što traži. Jako mi se sviđa.
Uzvrat?
– Prebacila je Rijeka već plan, ali ima šanse. Kritičan je prostor iza obrane, koji je bio prevelik, a brzanci to kažnjavaju. Središnji stoperi, u prijevodu, moraju biti na visini, pažljivi do krajnjih granica, a u napadu će biti prostora. Ujedno, Dantas, Gojak, Fruk mogu zadržati i podvaliti loptu, nametnuti se. Ali morat će patiti i – imati sreće. Naročito stoga što je ovaj Strasbourg jako potentan; da ostanu skupa, dominirali bi u Ligue 1 za par godina. Ali može se, vjerujem u to…
Mario Tokić za kraj…
– Šanse postoje, Rijeka je neopterećena, po meni je kandidat da do kraja dođe do drugog mjesta i prestigne Hajduk, a ujedno se bori u Kupu i ima otvorenu mogućnost da u Europi napravi korak dalje. Ova Rijeka, po meni, nije slabija od Dinama i Hajduka, ali trebalo joj je vremena, tu su izgubili bodove. Potezi s novim igračima bili su sjajni, po meni je Dantas među top 3, ako ne i najbolji veznjak lige, a Sánchez je svakako odličan potez. Ne otpisujte Rijeku…
