Premda je nakon poraza od Lokomotive pričekao dva dana na odluku o smjeni trenera Rajka Vidovića, predsjednik Gorice Nenad Črnko nije imao spremno rješenje o njegovom nasljedniku. Pregovori se i dalje vode, kao najveće želje izdvajaju se Sergej Jakirović, Željko Sopić i Simon Rožman, ali favoritom mnogi vide Ivana Preleca, iako se s njim i ne zatvara krug potencijalnih rješenja za klupu Gorice.
Dok Črnko ne odluči, red je čuti i što kaže Rajko Vidović. Kako je on doživio odlazak iz Turopolja nakon malo više od pola godine i 19 odrađenih utakmica kroz dvije sezone?
– Ponajprije želim otkriti da sam poslije poraza 1:4 od Hajduka u Splitu sam nazvao predsjednika Črnka i ponudio mandat na raspolaganje. Kod mene je to tako, uvijek sam realan i kad bih, primjerice, izgubio tri utakmice zaredom, sam bih otišao. Ipak, dogodilo mi se da je jedan poraz bio dovoljan, presudila mi je slabija partija s Lokomotivom – kaže Vidović.
Kako je predsjednik reagirao nakon Splita?
– “Rajko, o tvom odlasku nisam ni razmišljao”. To su bile Črnkove riječi, što sam doživio kao veliku podršku za daljnji rad. Mislim da smo svi bili svjesni da smo ostali bez devet važnih igrača iz prošle sezone, od čega sedam prvotimaca i dva rotacijska. Ono što smo doveli bilo je prilično kasno, tako da Kolar, Mikanović i Pajaziti nisu prošli pripreme ili veći dio njih, trebalo im je vremena za prilagodbu, kao i velikom broju mladih igrača koje smo doveli i koji nemaju iskustvo igranja prve lige. Od mene se tražilo i da izbacujem mlade igrače i da imam rezultat, a to je proces koji ne ide preko noći, iako je moj dojam da bismo se sigurno dizali što sezona odmiče.
Samo dvije utakmice kasnije, nakon pobjede nad Slavenom Belupom i poraza od Lokomotive, predsjednik je promijenio mišljenje?
– Nazvao me u ponedjeljak, sjeli smo i odmah sam vidio da razgovor ide u pravcu mog odlaska. Sve je bilo korektno, stisnuli smo ruke i dogovorili rastanak. Glavna zamjerka je bila da je nedostajalo energije, a sve individualne pogreške mojih igrača preuzeo sam na sebe. Šest od 15 golova primili smo nakon vlastitih kardinalnih pogrešaka, a ja sam platio ceh odrastanja mladih igrača. Ne bježim od toga da sam možda imao lošu pripremu utakmice s Lokomotivom, ali ipak mi je žao što odlazim jer neki prije mene su na klupi Gorice imali mnogo više kredita.
Kad bi se moglo vratiti vrijeme, što bi se moglo napraviti drugačije?
– Teško je to reći jer kada pogledam 11 bodova iz prošle sezone u devet utakmica i osam iz ove, to je korektan učinak. Nisam ugrozio klub, štoviše, smatram da momčad ostavljam u vrlo stabilnom stanju, a da sam imao samo jednu pobjedu više bili bismo na bod od europske pozicije. Moja matematika je bila osvajati 10 ili 11 bodova po četvrtini, doći do 40 bodova i straha nema. Ako bih nešto napravio drugačije, možda bih se borio da ne ode toliko igrača u pauzi, iako sam svjestan da klub mora živjeti od transfera.
Taktika, malo ste napadali, a primili 15 golova?
– S prva dva kola nisam bio zadovoljan, a onda sam promijenio taktiku, počeo igrati s trojicom u zadnjoj liniji, ali nedostajao nam je pravi golgeter. Trebali smo biti i čvršći i agresivniji, ali opet se vraćam na ključni problem prevelikih promjena u kadru i kasnom dolasku pojačanja. Ne tražim alibi, niti bježim od odgovornosti, samo sam realan.
Odnos s igračima?
– Fantastičan od prvog do zadnjeg dana, kao i suradnja sa svima u klubu. Mnogi od njih poslali su mi poruku podrške i zahvale za vrijeme kada smo skupa radili i na to sam izuzetno ponosan.
Što čeka Goricu u nastavku sezone?
– Tko god dođe na klupu, neće mu biti lako u ovoj izuzetno izjednačenoj sezoni u kojoj nema lagane utakmice. No, ova momčad ima kvalitetu za sigurnu sredinu ljestvice i ja svom nasljedniku želim svu sreću.
Planovi za dalje nakon prvog prvoligaškog iskustva i 49 godina u životnom kalendaru?
– Otpočetka trenerske karijere prije 10 godina težio sam ovakvom iskoraku i uživao sam u prilici koju sam dobio u Gorici. Smatram da sam je iskoristio na vrlo dobar način i da će mi ovo iskustvo izuzetno pomoći u budućnosti. Nastavit ću se usavršavati i spremno čekati novu priliku, koja će vjerujem i doći – zaključio je Rajko Vidović, mirni čovjek s kojim je bilo lako komunicirati.
Nedostajalo mu je malo sportske sreće, neke stvari nisu mu se poklopile, ali deveti trener Gorice u prvoligaškoj povijesti kluba ostavio je značajno bolji dojam, nego bi na prvu rekla statistika. Najveći uteg možda mu je bio taj status debitanta u najvišem rangu, ali prvi put je u pravilu najteže i već sljedeći sve bi moralo biti bolje…
