Je li osvojenim (samo) bodom i propuštenom velikom prilikom za osvajanjem tri boda protiv Gorice šibenski prvoligaš propustio posljednji vlak u borbi za prvoligaški spas? S tim pitanjem, ali i neskrivenim osjećajem zadovoljstva ponajprije uloženim trudom, šibenska (nemala) publika, njih oko 1500, ispratila Narančaste u ponedjeljak sa Šubićevca.
Nemali optimizam nakon pobjede i vrlo dobre igre protiv Lokomotive uoči dolaska Gorice splasnuo je nakon remija (0:0) kontra Turopoljaca. Opći je dojam da je Šibenik bio bolja momčad, koja je zaslužila uzeti više od tog jednog boda, koji će vjerojatno biti (pre)malo u preostala četiri kola.
Mala je to utjeha Šibenčanima, koji su dali sve od sebe, ali nisu imali mirnoće, ali i sreće probiti turopoljski bunker. I sjajnog vratara Banića, koji se opet prometnuo u junaka Bikova iz Velike Gorice. Nije Šibenik imao desetke izglednih šansi kao primjerice protiv Lokosa, ali udarce Laće (dva puta), Majića i Božića u nadoknadi Sinjanin je sigurno ukrotio.
Momčad Rajka Vidovića nije uspjela pronaći put do suparničke mreže, ali ostaje i dojam da se prerano Šibenik odlučio na preskakanje igre, targetirajući Santinija, umjesto da je pokušavao nešto stvoriti po podu, utrčavanjem iza linija, duplim pasovima…Gorica se očito pribojavala Šibenčana, pa je svjesno prepuštala posjed domaćinu, a nakon manje od sata igre ubacivanjem visokog stopera Bralića umjesto plemenitog Pajazitija definitivno dala do znanja da im je bod dragocjen. I do njega su došli, ne može se reći nezasluženo, pragmatizam je donio željeni cilj…
– Žao mi je da nismo pobijedili. Bili smo dobri protiv dobre Gorice, koja je zadnjih pet utakmica bez poraza. Bili smo bolji, imali šanse. Moramo dalje raditi i okrenuti se sljedećoj utakmici – kazivao je nakon meča trener Rajko Vidović, kojeg novinari u nedostatku za to pravih adresa, nerijetko propitkuju kako je raditi u situaciji konstantne napetosti, neizvjesnosti, koja zbog poznatog slučaja “Cvitanović-Čanadi” i potencijalnih oduzimanja bodova, nije izostala ni prije utakmice s Goricom.
– O pitanju financija nisam dovoljno upućen. Jako sam ponosan što mogu trenirati ove dečke. Oni su stvarno lavovi. Kako rade na treninzima i koliko se daju na svakoj utakmici, mogu im samo skinuti kapu. Idemo do kraja, onda ćemo podvući crtu i vidjeti gdje će nas to dovesti – ne gubi nadu Vidović.
S obzirom na to kako mu momčad i dalje izgleda, ništa nije nemoguće.
Inače, iz određenih krugova doznajemo da vlasnik Šibenika, u zadnje vrijeme često prozivani Željko Karajica, pritisnut cajtnotom pokušava na sve načine zatvoriti financijsku konstrukciju za dobivanje licencije za sva natjecanja, koju će morati po starom običaju ishoditi u žalbenom postupku.
Neslužbeno, radi se o 500.000 do 600.000 eura, s kojima bi klub uspio podmiriti sva, ili gotovo sva potraživanja, koja mu priječe dobivanje licencije. A upravo je dobivanje tog dragocjenog dokumenta, kako doznajemo, glavni uvjet novog potencijalnog vlasnika HNK Šibenik.
Opcija je sve manje, ali nisu sve iscrpljene su sljedeće: posudba od nekog fonda, možda prodaja nekog igrača ili nešto treće…U svakom slučaju dani i tjedni koji slijede trebali bi donijeti odgovore na mnoga pitanje vezana za stanje na nogometnom Šubićevcu, bila ona pozitivna ili negativna za budućnost HNK Šibenik.
