U nedjelju nema Marka Livaje, protiv Gorice će Bijeli zaigrati bez prvog “špica”, najboljeg strijelca i asistenta. Morat će ostali više povući, prije svih zimske prinove od kojih se puno očekuje.
Michele Šego, Jan Mlakar i Nazarij Rusin tri su igrača koja su ove zime stigli na Poljud da bi napravili razliku u kvaliteti, da bi pojačali napad. Ali, dosad smo od njih malo vidjeli. Zato je nedjelja prava prigoda, jer ako ne mogu protiv Gorice, momčadi koja drži pretposljednje mjesto u ligi, kako ćemo onda očekivati da će nešto više napraviti u jačim utakmicama?
Michele Šego jedini je od terceta igrača pod ugovorom s Hajdukom jer Mlakar i Rusin su posuđeni do kraja sezone. Šego se vratio iz Varaždina s aureolom velikog pojačanja, Hajduk se silno trudio ne bi li ga doveo i na kraju je plaćena odšteta od 600.000 eura uz odlazak Antunovića u Varaždin. Velika svota za okolnosti u kojima živi Hajduk, zato je na Šeginim leđima teret najvećih očekivanja.
Od početka proljeća sve nastupe bilježio je u ulozi startera, ostvarivši pritom jednu asistenciju protiv Osijeka uz izboreni jedanaesterac protiv Varaždina. Premalo s obzirom na sve što je pokazivao u baroknom gradu, gdje je prošle jeseni imao četiri pogotka i tri asistencije. Pri dolasku se računalo da će u Hajduku biti još bolji nego u Varaždinu jer uz sebe ima jaču ekipu, međutim, nije Šego dosad pokazao da može preuzeti ulogu “match winnera”.
Ove sezone igra treći put protiv Gorice, u dvije prošlojesenske utakmice u dresu Varaždina ostao je bez pogotka i asistencije. U karijeri je kontra Gorice ukupno odigrao 12 utakmica s učinkom od jednog pogotka i jedne asistencije. Statistika kontra Gorice nije mu saveznik, ali brojke iz prošlosti ne trebaju mu predstavljati opterećenje. U nedjelju je nova utakmica u kojoj će se Šego još jednom boriti s imperativom ključnog dosega jer u Hajduk je doveden da bude nositelj, igrač prevage.
Isto kao i Jan Mlakar, još jedan povratnik koji je na Poljud stigao na proljetnu posudbu iz Pise. Za razliku od Šege, nije Mlakar imao puno prilika. Bivši napadač Varaždina dobio je 311 minuta u prvenstvu u ulozi startera, dok je Mlakar upisao tek 134 minute, sve ulascima s klupe. Ideja njegovog povratka na Poljud temeljila se na ulozi centarfora, ali dosad nije igrao u toj poziciji. Međutim, bez “kartoniranog” Livaje logično je da upravo Mlakar zasjedne na poziciju “devetke”.
Gattuso ga u proteklih mjesec i pol dana nije vidio kao prvotimca, ali u nedjelju bi zaista trebao krenuti od prve minute. U međuvremenu je zbog temperature izgubio kontinuitet treninga, propustio je momčadsku rapsodiju protiv Osijeka i susret eliminacije iz Kupa s Rijekom. Ali, u Maksimiru je dobio 24 minute, u kojima nije imao ključnu ulogu.
Zbog svega navedenog i Mlakaru je jako bitna nedjeljna utakmica. Tim više što vrijeme brzo prolazi, ispred njega su još dva i pol mjeseca posudbe, tijekom kojih će pokušati oživjeti karijeru koja je u Pisi dobila status “na čekanju”. Kod Pippa Inzaghija najčešće je sjedio na klupi, kod Gattusa je počeo u istom ritmu, a to sigurno nije bio njegov cilj pri povratku na posudbu u Hajduk.
Pritom treba dodati da je Mlakar igrač koji je Gorici već zabijao, međutim, još jednom ćemo naglasiti, nikad na Poljudu. Dvaput je tresao mrežu na stadionu u Turopolju, ali još čeka splitski prvijenac. Kao što i Nazarij Rusin čeka prvi pogodak u dresu Hajduka…
Ukrajinac je na Poljud stigao kao velika enigma, što je ostao i nakon više od mjesec dana. Kakav je igrač, koja mu je najbolja pozicija… sve su to pitanja na koja nemamo odgovora. U prvenstvu je zabilježio pet nastupa, tek jednom je imao ulogu prvotimca, a ukupno je u SHNL-u odigrao 137 minuta. Tek neznatno više od Mlakara. Kroz tih pet nastupa ima jednu asistenciju na debiju protiv Lokomotive i to je sve. Rusin je predstavljen kao polivalentni napadač.
– Našoj momčadi bio je potreban napadač nešto drukčijih karakteristika od onih koje već imamo, a Nazarij odgovara tim zahtjevima. Prije svega on je igrač koji ima sposobnost napadati prostor, odnosno dubinu i vjerujem da ćemo s njim dobiti ono što tražimo – kazao je Hajdukov direktor nogometnih operacija Francois Vitali pri dolasku Rusina.
Gattuso još Ukrajincu nije standardizirao poziciju između polušpica i krila, ali mora se dodati i činjenica kako je Rusin već drugu sezonu zaredom u potrazi za nekadašnjom formom. U dresu engleskog drugoligaša Sunderlanda zabio je tek dva pogotka u proteklih 18 mjeseci. Golgetersku afirmaciju doživio je u ukrajinskoj Zorji pred dvije godine, u prvoj sezoni ukrajinskog nogometa nakon izbijanja ratnog sukoba.
Zabio je 13 pogodaka u dresu Zorje, napravio potom transfer u Black Catse, gdje je ove sezone odigrao tek 179 minuta. U Hajduku je nedvojbeno dobio veću minutažu, ali zasad bez konkretnog učinka. U nedjelju će i Rusin vjerojatno imati priliku jer ušao je s klupe i protiv Dinama, pa zašto ne bi igrao i kontra Gorice. Ali, kao i Mlakaru, ističe vrijeme i Rusinu, igraču na posudbi. Da, vrijeme je da nam počne pokazivati zašto je doveden u Hajduk.
Svu trojicu napadača angažiranih u zimskom prijelaznom roku titulirali smo kao prinove. Jasno je i zašto, budući da zajedno imaju dvije asistencije i jedan izboreni kazneni udarac. Šego je pružio najviše, ali samo u okviru zimskih pojačanja jer i njegov je učinak skroman. Ostalo je još 12 utakmica na raspolaganju, svi će dobivati šansu potvrditi svoj rejting s kojim su došli na Poljud, stoga ako se dokažu, dobit će i status pojačanja.
U dvoboj s Goricom još uvijek ulaze kao prinove, ali možda već od nedjelje netko krene i prema stepenici više. Jer, sva trojica su angažirani kao igrači prevage, a to smo dosad tek u rijetkim bljeskovima vidjeli samo kod Šege. Zasad preskromno za status pojačanja…
