Lautaro, Cambiasso, Handanović, personalizirana imena, stari i novi dresovi, mladi i stari. Šaroliko je to društvo 15-ak članova službenog Inter kluba u Hrvatskoj koje se našlo na zagrebačkom Velesajmu gledati veliko finale. Ulaskom u paviljon u kojem se gledala utakmica osjećala se nervoza u zraku. Odmah pri ulazu čeka vas ogroman stol pun navijača u raznim dresovima i šalovima Intera, ispred njih zastava kluba Inter Club Fedeli Croazia te ogromno platno na kojem se prikazivala utakmica. Prije početka utakmice osjećala se kombinacija nervoze, ali i uzbuđenosti. Samo nekoliko minuta pred početak vani su se smirivali živci, početak je bio blizu.
Razgovarali smo s nekoliko njih o njihovoj ljubavi prema Interu.
– Član sam IC Fedeli još od 2009. kad smo osnovali. Za Inter navijam još tamo od kraja ‘90-ih, kada su igrali Ivan Zamorano i ekipa. Ja sam iz Kozari Boka, Zvonimir Boban je bio u Milanu, neki su navijali za Juventus, a ja sam uvijek bio kontra tako da je to krenulo iz toga. Skupila se ekipa, idemo na tekme, družimo se, ekipa je vrhunska znamo se već 16 godina. Sin je isto sa mnom, Interista kao tata, pokupio je sve od mene. Još nije bio na utakmici, ali ima vremena – rekao je Dario Mrzić.
– Za Inter navijam negdje od 2007. godine. Ljubav je krenula potpuno slučajno, na utakmici Inter – Valencia u Ligi prvaka nakon koje je izbila velika tučnjava. U Inter klubu sam od 2015. godine, bio sam više od 15 puta na utakmicama Intera u Milanu. Ekipa je dobra, sve je super organizirano, pogotovo što se tiče nabavka ulaznica – ispričao je Ivan Pučak.
– Za Inter navijam od kad znam za sebe. Negdje od 2008. – 2010., perioda u kojem smo osvojili Ligu prvaka. Zlatan Ibrahimović mi je tada bio jedan od najdražih igrača, iako je te godine prešao u Barcelonu, uz Javiera Zanettija. Među razlozima ljubavi prema Interu je definitivno i PES, ‘Ibra‘ i Adriano u napadu i to je odigralo ulogu, ali i televizija i gledanje utakmica. Tad sam zavolio Inter, kad sam imao 10-12 godina – prepričao je Luka Radinjić.
Atmosfera u prostoriji je brzo splasnula. Već u 12. minuti utakmice Achraf Hakimi PSG-u daje vodstvo, a među navijačima je zavladala tišina. Svi su u nevjerici gledali u ekran, vjerojatno znajući da će put nazad iz ove situacije biti ekstremno težak. U dvorani odjekivalo je samo “ajmo PSG” dječaka koji je sjedio u pozadini i igrao igricu na mobitelu. Potpuni potop raspoloženja dogodio se samo osam minuta kasnije.
U 20. minuti utakmice 19-godišnja senzacija Desire Doue povećava vodstvo Parižana za opću tugu i nevjericu u zagrebačkom taboru Intera.
– Pa kako ju je spasio, je***u – čulo se od jednog od navijača, komentirajući reakciju Williana Pacha, braniča PSG-a, koji je spasio loptu da ne ode u aut što je pokrenulo kontranapad iz kojeg su Parižani povećali prednost.
– Primili smo dva komada, a nisu još ni pizze stigle – dodao je u šali netko od navijača.
Došlo je poluvrijeme, a pretjerane emocije nije bilo. Melankolična atmosfera šutnje, uz pokoji komentar o tome kako ovo loše izgleda. Drugo poluvrijeme nije popravilo raspoloženje, pogoršalo ga je, a tuga je polako počinjala prelaziti u ljutnju.
u 58. minuti utakmice trener Intera Simone Inzaghi dobiva žuti karton.
– Ma jesi luđak, igraš ovakvu utakmicu, što prigovaraš, ubili su te – bio je komentar na Inzaghijev žuti jednog od navijača i prvi znak tuge koja se polako pretvara u ljutnju.
– Dominacija, lagano, kao da smo Hajduk – nadovezao se netko od navijača.
Već u 63. minuti i zadnja trunka nade pada u vodu. Doue zabija svoj drugi pogodak na utakmici za velikih 3:0 pariškog sastava.
– Tap, tap, tap, udarac iz prve, bez čekanja, nevjerojatno – bio je prvi komentar na pogodak.
– 19 godina, nevjerojatno – nadovezao se netko od navijača.
– Koliko? – šokirano je upitao netko drugi.
Doue je na kraju dobio i nagradu za najboljeg igrača utakmice, zabio je dva pogotka i upisao jednu asistenciju i tako dokazao da je definitivno jedan od najboljih talenata u svijetu nogometa.
Do kraja utakmice još su zabili Khvicha Kvaratskhelia u 73. minuti te mladi Senny Mayulu u 86. minuti za konačnu 5:0 pobjedu pariškog sastava.
– Pa oni izvade ovog klinca Douea i uvedu drugog klinca i obojica zabiju, a mi izvadimo 35-godišnjaka za 30-godišnjaka – komentirao je jedan od navijača nakon gola Mayulua.
– Svi su srali po njemu kad je otišao iz Napolija na polovici sezone, a gledaj ga sad – bio je komentar navijača za Kvaratskheliju nakon utakmice. Gruzijac je u Pariz došao u siječnju za 70 milijuna eura.
Neposredno nakon utakmice, tijekom pripreme dodjele pehara, razgovaralo se o svemu i svačemu, samo da nije vezano uz nogomet. Da ne znate, mislili biste da ste došli na kavu s nekom ekipom pa pričate o raznim temama. Nakon dodjele pehara pokrenula se tema protekle SHNL sezone jer je jedan od navijača komentirao kako mu je barem ‘njegova‘ Rijeka uzela dvostruku krunu. Polako se preko te teme pred kraj večeri ponovno krenulo pričati o Interu kada su se malo slegnuli prvi dojmovi. Prva tema bila je je li ovo uspješna sezona.
– Samo ludom čovjeku je ovo uspješna sezona. Kad to čujem, lupio bih ga nogom – prokomentirao je netko od navijača.
Inter je sezonu na kraju završio bez trofeja, izgubili su u finalu Lige prvaka, naslov prvaka Italije su izgubili u zadnjem kolu, a u kupu su ispali u polufinalu od ljutog rivala Milana.
Za kraj pitali smo predsjednika kluba Antonia Bulića za komentar na kraju utakmice.
– Bojao sam se ovog, dobro možda ne baš ovakvog debakla. Luis Enrique je doktor za Inzaghija – rekao je Bulić.
