Navijači Hajduka sigurno neće uživati u babljem ljetu, kako su uzalud vjerovali. “Prgavu familiju” čeka novo tmurno razdoblje, kao i prošlih dvadesetak jeseni, koje se u pravilu sastoji od uzaludne trke za Dinamom, čak 18 puta, uz dva iznimna trijumfa Rijeke.
Poslije nove pobjede Modrih na Poljudu iznenađujuća je, čak nevjerojatno za stanje duha navijača splitskog kluba, njihova totalna rezignacija. Jer to kako je razočarana masa drukera Hajduka doživjela pobjedu Dinama, bez velikih prosvjeda, pa se razilazila sa stadiona na Poljudu poslije izgubljenog derbija, bilo je nedoživljeno: u pogrebnoj tišini, uglavnom uprtih pogleda u pod, moguće čak uslijed osjećaja sukrivnje za još jedan krivi start u sezonu, tu i tamo čula bi se neka batuda/primjedba na račun nemoći momčadi Gonzala Garcije.
Od tog novog udarca u dugo vremena pogađan ponos hajdučkog puka automatski počinju prozivanja, optužbe, traganja za krivcima, premda je sezona praktički tek počela, još nije zaključena ni prva četvrtina prvenstva. Logično, na udaru je najprije urugvajski stručnjak Gonzalo Garcia, što je sasvim normalno jer u pravilu o sudbini trenera isključivo odlučuje semafor, pa tako, kao primjer, strada i jedan Radomir Đalović, može se kazati ipak senzacionalni dobitnik dvostruke krune.
Garcia je na Poljudu dočekan kao svojevrsni mesija, trener koji će “bijelima” usaditi gen nadigravanja, za razliku od prošle sezone kada je Gennaro Gattuso tretirao igru nadjačavanja. Urugvajac sa španjolskim navikama, otkako je 13. lipnja objavljeno da je trener Hajduka (izbor bivšeg sportskog direktora Francoisa Vitalija uz slaganje predsjednika Ivana Bilića), dakle već stotinjak dana provodi pripremu, pa i izvedbu svoje momčadi na razvoju igre posjeda, postepenog osvajanja prostora, “build-upa”, što je izazvalo odobravanje većine komentatora, ali i masovnu podršku navijača.
Međutim, pokazalo se na deset od 11 odigranih utakmica, dakle uz jednu iznimku, onu na Opus Areni u Osijeku (2:0 za Hajduk), da igrački kadar Hajduka zapinje, neobjašnjivo kilavo igra u prvom poluvremenu. Ajde, najprije na europskoj sceni, kada je krenulo privikavanje na novi način igre, pa se onda nastavilo i u prvenstvu, da bi u tri posljednja susreta eskalirali problemi s napadačkom fazom, tako da je osvojen jedan mizerni bod od devet mogućih.
Prvo: nema druge nego biti strpljiv, izdržati u provedbi takve igre sitnog veza od vratara, pa dokle se stigne u napadu, jer s vremenom bi to dugo putovanje s loptom od vratara Hajduka do Marka Livaje u špici napada čak moglo uroditi golovima i pobjedama na probavljiviji način. Drugo: nema koristi, točnije zabranjeno je uopće misliti o smjeni trenera, osim u slučaju da Gonzalo Garcia sam povuče nogu. Treće: prihvatiti tu kob da se provodi stabilizacijska godina, kako je uoči derbija ekskluzivno najavio sportski direktor Goran Vučević, premda je to u neprirodnom raskoraku s dovođenjem četvorice igrača na posudbu.
Svejedno izgleda da će Hajduk sljedećih godina i dalje kaskati za Dinamom i muku mučiti protiv već uobičajeno nezgodnog rivala Rijeke, ali i drugih ojačanih prvoligaša kao što su Varaždin i Gorica, i to u prvom redu u odnosu na način vođenja kluba.
Je li ružno upozoriti da je Hajduk dugi niz godina loše vođen, da je tu stalna kriza rukovođenja, koja se reflektira na igru na terenu? Idemo ovako, dok su na Maksimiru svoje preslaganje proveli ekspresno, dotle se preustrojavanje pod paskom udruge Naš Hajduk na Poljudu, da se ne složi jednu uvredljivu riječ, izveli s velikim zakašnjenjem.
Najprije, napokon se dogodilo prosvjetljenje među navijačima da je sve postalo neizdrživo, od načina biranja nadzornika preko kadriranja Uprave i struke, pa je Nadzorni odbor natjeran na odlazak, a novi se birao pet mjeseci kasnije. Također, Goran Vučević je došao na brzinu u vrijeme dok je u fotelji sportskog direktora sjedio Francois Vitali, odavno shvaćen kao “gospodin promašaj”. A on je u duetu s predsjednikom Bilićem angažirao Garciju, uz otkaznu klauzulu u visini od 18 mjesečnih dohodaka, svaki navodno od po 45.000 eura.
Nadalje, Vučević je kao šef struke angažirao brojne nove snage (to je posebna priča!), Mišo Krstičević je doveden za šefa škole, uz usputnu primjedbu da je Boro Primorac, instaliran prije dvadesetak mjeseci za savjetnika predsjednika (!?), i dalje donedavno na službenoj internetskoj stranici Hajduka figurirao za čelnika akademije.
Tako se sada na Poljudu provodi usklađivanje snaga između novih nadzornika predvođenih za pohvalu rigidnim Ljubom Pavasovićem Viskovićem, Uprave kluba, stručnih snaga i neujednačeno pripremljenog igračkog kadra. Zato je logično plediranje na strpljenje, koje caruje 20 i više godina.
